Ova žena uspješno spaja ljubav prema Zagrebu i Braču.
Jacqueline Bat, rođena Zagrepčanka, voditeljica je podružnice Zaklada “Otok Brač – negdje između mora i zvijezda” u Zagrebu. Po struci je profesor rehabilitator, slikar i art terapeut i radi u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”.
Njezino neobično lijepo ime prvo nam je zapelo za oko, pitali smo je koja priča stoji iza njega.
“Svako ime ima priču. Ljudi su se u povijesti selili, pa su se tako i moji davni preci, preciznije predak, naselili tu u vrijeme Ilirskih republika. Bio je Napoleonov vojnik, tu se oženio i potomci su mu krenuli prema Hrvatskom Zagorju i Belom Manastiru. To mi je zapravo otkrio jedan znanac povjesničar koji se u užem smislu bavi napoleonskim ratovima, a inače je i rodoslov.
No, naše prezime odavno je kroatizirano, pa je tako izgubilo jedno ‘t’, a ja sam prva nakon duge povijesti naraštaja koja je ponovo dobila francusko ime. I to zahvaljujući popularnosti Jackie Bouvier Kennedy u vrijeme trudnoće moje majke. No, i preci mog prvog pretka doselili su se u Francusku iz Engleske, tako da eto ni oni nisu porijeklom baš Francuzi, samo napola”, govori nam Jacqueline.

“Bračka lumbrela” i “Slava Raškaj”
Naša priča se vrti oko Bračke lumbrele, kišobrana koji na sebi nosi prekrasne motive, ali zanimalo nas je kako su povezani kišobrani i posao defektologinje.
“Kako su povezane? Pa ljubavlju. Ljubav sve povezuje i usklađuje zar ne? Ljubav prema otoku Braču i ljubav prema mom pozivu su nešto čemu sam posvećena i nije mi teško to dvoje uskladiti. COO ‘Slava Raškaj’ bio je i partner Zakladi na projektu ‘Autohtoni brački suvenir i socijalna uključenost’, na manifestaciji ‘Zagreb Nazoru“’, gdje je naš učenik za pjesnikov rođendan izveo pjesmu ‘Galeb’ na znakovnom jeziku, a kako u školi vodim sekciju ‘Čuvari baštine’ te se dvije ljubavi lijepo prožimaju i projekata će biti još”, priča nam.

Iz radionice Zaklade izašao je i jedan “zagrebački kišobran”. Glavni grad i Brač na prvi pogled i nisu toliko povezani, pa kako je onda nastao kišobran sa zagrebačkim motivima?
“Bračka lumbrela je robna marka Zaklade „Otok Brač-negdje između mora i zvijezda“. Ideja o kišobranu nastala je tako što zakladništvo kod nas nije baš jako razvijeno, kao ni svijest o donacijama projekti u kulturi, a mi se kao Zaklada ne možemo prijavljivati na brojne projekte na koje se mogu prijaviti udruge.
Zagreb i Brač spaja bogata kulturna povijest. Spomenut ću samo nekoliko detalja iz novije povijesti: kad je građen Dom likovnih umjetnosti u čast kralju Petru I.Velikom (današnj dom HDLU), u njega je ugređeno preko 2000 tona bračkog kamena iz kamenoloma u Pučišćima “.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Kamen su obrađivali najbolji brački klesarski majstori onog vremena.[/box]“U Zagrebu su živjeli i stvarali brojni znameniti Bračani, od kipara Ivana Rendića čiji se Velikani nalaze na Zrinjevcu a koji je napravio i mnoge grobnice uglednih Zagrepčana, pa tako i onu bogatog trgovca Eduara Pristera koji je Zagrebu darovao glazbeni paviljon na Zrinjevcu i mnogih drugih.

U Zagrebu su živjeli i stvarali i Vladimir Nazor i Stjepan Pulišelić, najznačajniji brački čakavski pjesnik. Restauraciju zagrebačke katedrale danas također izvodi u najvećem dijelu tvrtka iz Pučišća na Braču. Veza je puno, a o tome će Zagrepčani moći čuti kroz naša tematska predavanja”, otkrila nam je Jacqueline.
“Zagrebački kišobran”
Zanimalo nas i kako nastaju ovi jedinstveni kišobrani…
“Rodi se ideja. Robert Barilla napravi idejnu skicu, fotografira, ili netko od naših suradnika fotografa fotografira, grafički obradi i pošalje gotovu kreaciju u proizvodni pogon. Kišobrani se rade u tvornici i prvi primjerak dolazi na autorizaciju, kad autoriziramo kreće se u proizvodnju.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Vrijeme proizvodnje ovisi o narudžbama.[/box]
Kao i čija ideja su bila licitarska srca na njima?
“Odmah smo željeli napraviti i zagrebački kišobran, Robert je djetinjstvo i mladost proveo u Zagrebu, a kako je šestinski kišobran simbol grada Zagreba uz licitarsko srce, uspio je spojiti ljubavi prema svoja dva zavičaja, onom kontinentalnom i gradskom, i mediteranskom i otočnom u jedinstvenom proizvodu.
U tome su nam pomogli i naši prijatelji i partneri Antonija i Josip Ranogajec, čija je radionica ‘Blažeković medičar i voskar’ napravila ove lijepe licitare koji se nalaze na kišobranu i ustupila nam ih za fotografiranje. Tu je pomogao i prijatelj i suradnik Zlatko Gašpar koji uvijek fotografira kad Robert ne može i već nam je puno pomogao u našim projektima u Zagrebu”.
Kako su ljudi prihvatili taj proizvod, kakve su bile reakcije?
“Ovo je mala i ekskluzivna serija, ljudi su je izvrsno prihvatili, zanimanje su prvo pokazali turistički vodiči i prva serija je gotovo rasprodana. Daljnja proizvodnja ovisit će i o interesu TZ, i nekih drugih poslovnih subjekata”.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Plan je da svaki grad dobije svoj kišobran.[/box]“Čim smo napravili prve tri bračke lumbrele, sv. Jurja, Prodojen uje i Sviću, kišobrane su vidjeli i drugi gradovi i izrazili želju da i njima dizajniramo njihov kišobran. Pa smo tako napravili Salonu, ovih dana iz proizvodnje izlazi Dubrovnik a gotova je je idejna skica za Šibenik. Željeli bismo da svaki grad dobije svoj kišobran koji će promovirati njegove kulturne znamenitosti”, govori nam Jacqueline.

Što zaklada planira u budućnosti?
S obzirom na to da se radi o neprofitnoj kulturnoj zakladi, njihov cilj nije profit nego stvaranje proizvoda koji će promovirati kulturu i uz pomoć kojih će financirati daljnje projekte u kulturu. Već sada u prodaji imaju nekoliko proizvoda.
“Pa potrudili smo se izdati nakon 40 godina ponovljeno i obnovljeno izdanje kultne zbirke Stjepana Pulišelića ‘Glos sa škrop’, izdali smo i monografiju ‘Brač – krajolici i spomenici’ koju koautorski potpisuju pokojni akademik Petar Šimunović (tekst) i Robert Barilla (fotografije)”
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Uspjeli smo doći u posjed originalnih zapisa Frane Pavlova, pošćera iz Ložišća po kojemu je Miljenko Smoje kreirao lik pošćera Bombište iz Našeg malog mista i dobiti izdavačka prava od nasljednika pa smo i tu knjigu izdali 2015.godine.”[/box]
“Sada nam je u pripremi ponovljeno izdanje ‘Pastira Lode’ i nadamo se da će izaći do manifestacije Zagreb, Nazoru. Imamo i autohtone bračke suvenire nastale kroz naše socijalne projekte u kulturi, brojne održane radionice i puno toga o čemu bismo mogli pričati.
U našoj kulturnoj strategiji za grad Zagreb svakako su tematska predavanja o životu znamenitih Bračana u Zagrebu, gastro manifestacije, već spomenuta manifestacija Zagreb, Nazoru, okupljanje svih Bračana u zagrebu i svih Zagrepčana zaljubljenih u Brač.
Puno toga planiramo a koliko ćemo uspjeti realizirati ovisi i o interesu samog Grada i TZ grada Zagreba čijoj se potpori i suradnji nadamo u našim projektima”, zaključila je ova svestrana dama.











