Zagrebački ugostitelj Marin Levaj vlasnik je Mojo bara, smještenom u samo centru grada ispred HNB-a, na početku Martićeve ulice.
Iako se sve vijesti za taj dio grada, u zadnjih par dana, ne tiču ničega dobroga, ovaj ugostitelj ima se čime pohvaliti. Naime, u vrijeme koronavirusa i nedavnog potresa, on je svoj posao uspio sačuvati, prvotno zbog najmodavca, još jednog gospodarstvenika koji ga je odlučio poštedjeti plaćanja najma do daljnjega.
„Čuli smo se jedan dan i provjeravali kakvo je stanje kod njega, a kakvo kod mene. Nije bilo nikakvog nagovaranja. Samo mi je rekao, ako ne radite vi, ne radim niti ja. Takav postupak spasio nas je, ali i pokazao da je najmodavac jedan od rijetkih koji ima razumijevanja“, kazao je Levaj.
Pod najmom u Martićevoj, ovaj ugostitelj već je osam godina, a budući da je najam dugoročan, preostaje mu još najmanje 12 godina boravka u istome.
Najam definitivno nije beznačajna brojka, tvrdi, a u tome najveću ulogu igra lokacija, ali i činjenica da se radi o privatnom vlasništvu, smatra.
„Oni koji su pod najmom gradskog prostora, plaćaju nešto manje“, tvrdi.
Bez ovog poteza od strane najmodavca ne bi dugo izdržali, smatra, a sada, u ovoj situaciji možemo samo sjediti i čekati, kazao je.
Mojo bar zatvorio se 16. ožujka, par dana prije nego je na svjetlo izašla konačna odluka stožera o zatvaranju ugostiteljskih objekata.
„Nisam se više osjećao ugodno. Terasa je bila puna, a iako se lokal dezinficirao, bilo je ljudi koji su imali potrebu to učiniti sami pa bi svojim maramicama razmazivali stolove i na kraju ostavljali smeće iza sebe. Nakon što su do nas dolazile svakakve vijesti oko koronavirusa, bilo je preriskantno nastaviti“, rekao je.
U Mojo baru, četvero je radnika stalno zaposleno, a u ispomoć su im dolazili studenti. Svi stalno zaposleni, ističe vlasnik, dobili su plaće i zadržali posao što svakako nije mala stvar jer je recimo, po posljednim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u prvih deset dana travnja, bez posla ostalo skoro 9.000 radnika. Ukupna brojka nezaposlenih u Hrvatskoj sada iznosi 152.454.
Svoje zaposlenike, ovaj ugostitelj, isplatio je uz pomoć mjera Vlade, a sama prijava nije bila komplicirana, tvrdi.
„Sve je obavilo naše knjigovodstvo, tako da je sve prošlo dobro, ali svakako je bilo stresno. Najviše nas je mučila činjenica da su informacije prvo bile poznate široj javnosti, pa tek, nekoliko dana poslije toga, knjigovodstva su dobila službene obavijesti“, ističe te navodi kako ponekad nisu bili sigurni što je istina, a što laž.
U svakom slučaju, isplata minimalca od strane Vlade, uz razumljivog najmodavca, spasilo ih je, no ovaj ugostitelj boji se onoga što nas sve čeka, nadajmo se uskoro.
„Ove mjere su odlične, privremeno. Minimalne mjere spasit će lokal, ali što je s gospodarstvom?“, pita se Levaj te tvrdi kako ga najviše muče pitanja na koja ne može dobiti odgovor.
Takva su recimo, kako će ljudi biti raspoloženi poslije ovoga? Hoće li imati novaca? Treba li ostati u ovom biznisu ili ga pak mijenjati?
Kako bi se njegov lokal oporavio, smatra da bi s radom trebali početi u prvim danima lipnja.
„To su neka moja predviđanja, ako sve prođe dobro. Tada dolaze ljetni dani koji su svakako bolji od onih zimskih. Ako uspijemo raditi tada, imat ćemo kapital za dalje“, tvrdi.
Ističe i kako bi se javne službe trebale solidarizirati s privatnim poduzetnicima i možda im pružiti pomoć, jer ovim potonjima, daleko je teže sada.
U konačnici, situacija ovog ugostitelja definitivno iskače iz mnoštva loših vijesti, a dobra vijest je i da je objekt tijekom potresa zadobio minimalnu štetu.
„Odmah taj dan išao sam provjeriti stanje. Brinule su me police duž zidova, ali moram priznati, imali smo velike sreće. Razbila se tek jedna boca vodke i par piva“, zaključuje.
