Danas obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Tužan je 18. studeni, dan kada je pao Vukovar, jedini u potpunosti razoren grad u Europi, nakon Drugog svjetskog rata. Mjesto je to tragedije oko tisuću branitelja i oko tri tisuće civila koji su poginuli, zatočeni i mučeni u Vukovaru.
Jedna od takvih tužnih priča je i ona Srećka Bačuna, Zagrepčanina i snimatelja HRT-a koji je zatočen u Vukovaru i to za vrijeme radnog zadatka.
“Grad je padao sistematski. Za razliku od općeg mišljenja kako se sve dogodilo 18. studenog, veliki broj zločina dogodio se u danima koji su uslijedili. Ubijanja su se nastavila 19. i 20. studenog, a među brojnim zarobljenicima koji su iz bolnice dovezeni na Velepromet – našao sam se i ja”, doznajemo od Bačuna koji i danas radi kao djelatnik HRT-a u Zagrebu.
“Apsurdno nasilje”
Prema njegovim riječima, Velepromet je bilo mjesto “apsurdnog nasilja” i strahota koja su zdravom razumu potpuno neshvatljiva.
“Do Veleprometa kamionima su nas prevozili isključivo vojnici JNA, no tamo su nas preuzimali četnici. Odvajali su Srbe od Hrvata, a mene su odmah identificirali kao djelatnika Hrvatske televizije i onda je počelo. Izboli su mi noge bajunetama i onda jednu propucali da ne pobjegnem, slomili su mi vilicu i rebra… Satima su me zvjerski mučili, a onda su me odvukli u tzv. ‘hangar smrti’ uz prijetnje da će me zaklati. Tamo su me tjerali da iz Biblije čitam ‘Molitvu za mrtve’”, s užasom se prisjeća Srećko Bačun, a prenosi Dnevno.hr.
Kalvarija rata
Iako je svjedočio brojnim ubojstvima, brutalnost koju je bio prisiljen gledati nad jednim hrvatskim braniteljem odvedenim iza hangara – nikada neće zaboraviti.
“Bio je gol i razapet na tim paletama. Potpuno krvav i polusvjestan pijanih četnika koji su ga okružili s bajonetama u rukama. Jedan od njih mu je prišao i kastrirao ga. U isto vrijeme dok je on vrištao, oni su se smijali”, opisuje svoju kalvariju ovaj Zagrepčanin koji je, radeći svoj posao, upao u vihor najcrnjeg oblika rata, a iz kojeg je izašao tek po izlasku iz srpskog logora u koji je bio otpremljen nakon Veleprometa.
