U kontekstu sve većeg broja stranih radnika u Hrvatskoj, Institut za istraživanje migracija proveo je prvo sveobuhvatno istraživanje o njihovim životnim uvjetima, integraciji i planovima za budućnost. Istraživanje je obuhvatilo 400 radnika iz Azije i Afrike, a ključne nalaze predstavila je dr. sc. Iva Tadić, psihologinja, u podcastu “Psihologija” na Radio Sljemenu.
Prema rezultatima, najveći udio radnika dolazi s Filipina (38%), iz Nepala (26%) i Indije (20%), dok su ostali ispitanici iz Egipta, Bangladeša, Sirije, Iraka, Pakistana, Šri Lanke, Kine i Ugande. Demografski podaci pokazuju da su 83% muškarci, a 17% žene. Najveći broj njih ima između 31 i 40 godina (47%), dok 42% ima manje od 30 godina.
Jedan od zanimljivijih nalaza istraživanja razbija stereotipe o isključivo nekvalificiranoj radnoj snazi. Naime, 50% ispitanika ima završenu srednju školu, 35% preddiplomski studij, a samo 6% osnovnu školu. Većina njih zaposlena je u sektorima: Prijevoza (22%), ugostiteljstva (19%), graditeljstva (17%), industrije (13%).
Izazovi i integracija
Iako su radnici ključni za stabilnost hrvatskog tržišta rada, istraživanje također ukazuje na izazove s kojima se susreću u svakodnevnom životu, od jezične barijere i kulturnih razlika do nesigurnih radnih uvjeta i ograničenih mogućnosti društvene integracije.
“Indijci s kojima smo razgovarali rekli su da su bili šokirani kad su došli, obećano im je nešto sasvim drugo. Neki su se zadužili kako bi uopće mogli doći ovamo i sada nemaju izbora”, rekla je Tadić i dodala da joj se jedan u razgovoru požalio da žele teško raditi, ali im trebaju osnovni uvjeti. “Trebamo se naspavati. I mi smo ljudi”, rekao je.
Više od polovice ispitanika (53%) ne govori hrvatski, ali razumije osnovne riječi, dok samo 8% smatra da tečno vlada jezikom. Preko 90 % njih redovito šalje novac obitelji u zemlju porijekla, a nerijetko otplaćuju dugove koje su stvorili kako bi uopće došli u Hrvatsku. Mnogi rade i dok su ozlijeđeni ili bolesni, bojeći se otkaza. Dodatni problem je nedostatak znanja o zdravstvenim pravima, neki ni ne znaju da mogu potražiti pomoć bez dodatnih troškova.
Na prijedlog suradnika s Filipina u istraživanje su dodali pitanje: “Smatrate li da imate pravo na istu kvalitetu života kao Hrvati?”. Tadić kaže da je bila šokirana da to uopće moraju pitati, ali ju je još više iznenadilo to što je više od 12 posto sudionika odgovorilo da ne misli tako.
