Na internetskom portalu zagreb.info, 13. listopada 2025. godine, objavljen je članak pod naslovom „Troškovi struje za Zagrepčane bi se mogli drastično smanjiti: Možda je uopće neće morati plaćati“, potpisan od strane novinara A.G./Hina, u kojem se navode netočne informacije o projektu solarne elektrane Gala-Obrovac Sinjski, investitora Aureus Solis d.o.o.
U tekstu se tako navodi: „Projekt solarne elektrane Gala-Obrovac Sinjski je smješten u osjetljivom krškom području, svega kilometar i pol od važnog izvora pitke vode Kosinac za cetinsku regiju. Za potrebe gradnje trebalo bi raskrčiti više od 250 hektara šume i makije, što znači trajnu degradaciju tla, gubitak bioraznolikosti i narušavanje mikroklime.”
Radi se o netočnoj informaciji bez prave utemeljenosti u stvarnosti. Vodocrpilište Kosinac nije ugroženo jer solarne elektrane ne stvaraju otpadne nusprodukte, a paneli će se čistiti suhom metodom (četkama i mikrovlaknima). Ispod transformatora se postavljaju hidroizolirani spremnici koji, u slučaju izrazito rijetkih tehničkih kvarova, zadržavaju eventualne tekućine poput ulja, čime se sprječava mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda. Također, u tekstu je navedena pogrešna površina, budući da projekt obuhvaća oko 219 ha. Na tom području ne prevladava šuma, već suhi travnjaci u sukcesiji, čije je uklanjanje dopušteno u II. zoni sanitarne zaštite. Netočna je i tvrdnja da će doći do gubitka bioraznolikosti i narušavanja klime, budući da je u sklopu Studije, koja uključuje i Glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, utvrđeno kako se predmetni utjecaji smatraju prihvatljivim. Neće doći ni do degradacije tla jer je predviđena samo minimalna obrada pokrova tamo gdje to zahtijevaju tehnički uvjeti za postavljanje nosača FN panela, u manjem opsegu nego što bi bilo potrebno da se na području, primjerice, priprema sadnja vinograda.
Također, u tekstu se navodi i: „Ujedno, studija utjecaja na okoliš nije obradila utjecaj na obližnji Park prirode Dinara niti na zaštićene biljne vrste.”
Botanička i vegetacijska istraživanja provedena su u standardnom opsegu i detaljnosti za ovakav tip zahvata, uz propisane mjere zaštite bioraznolikosti. Nakon dojave o mogućoj prisutnosti određenih zaštićenih biljnih vrsta, provedena su dopunska ciljana istraživanja (vegetacijski transekti), a utvrđene površine s nalazima tih zaštićenih vrsta izuzete su iz obuhvata zahvata. Dodatno, unatoč tome što članak 155. Zakona o zaštiti prirode dopušta odstupanja od zabrana poput branja i rezanja jedinki kada ne postoji negativan utjecaj na očuvanje populacija, unutar ograđenog područja predviđeno je detaljno botaničko istraživanje i označavanje lokaliteta sa zaštićenim biljnim vrstama na kojima se neće izvoditi građevinski radovi ni zahvati u tlo.
Također, u tekstu se navodi i: „Zelena akcija i lokalne udruge taj su dokument proglasile neadekvatnim čime su jasno pokazale koliko je manjkav sustav u kojem formalna ‘zelena’ oznaka prikriva stvarne ekološke gubitke.”
Navedene udruge ne predstavljaju odlučivački autoritet po prihvatljivosti Studije o utjecaju na okoliš, koja je već tijekom prve sjednice Savjetodavnog stručnog povjerenstva prihvaćena. Na posljednjoj sjednici, za usvajanje prijedloga Mišljenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš pozitivno je glasalo pet od devet prisutnih članova Savjetodavnog povjerenstva koje sudjeluje u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, a četiri člana su izrazila izdvojeno mišljenje. Rješenje o prihvatljivosti zahvata tek treba donijeti Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, nakon što razmotri mišljenje povjerenstva, prema Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš.
Naposljetku, u tekstu se navodi: „No, čak i da ekološki aspekti budu ublaženi, ostaje ekonomska i politička suština: tko ima koristi od takvog projekta? Energija proizvedena na kod nas bit će prodavana na tržištu, dok će profit odlaziti stranim dioničarima.”, kao i: „To je, u praksi, izvoz domaćeg bogatstva – prirodnog resursa koji bi mogao služiti građanima. Još paradoksalnije, takvi projekti često se djelomično subvencioniraju javnim novcem kroz sustav ugovora o razlici, što znači da, ako cijena električne energije na tržištu padne, razliku pokriva država – odnosno porezni obveznici. Zbog toga projekti poput Aureus Solis-a ne predstavljaju energetsku tranziciju, nego novu fazu iste ekonomske logike – ‘zelenu rentu’: privatizaciju javnog resursa uz javno financiranje i minimalnu društvenu korist.”
Točna informacija je da je Aureus Solis d.o.o. u srpnju 2024. potpisao Ugovor o tržišnoj premiji s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE), nakon javnog i transparentnog natječaja na kojem je odlučujući kriterij bila najniža ponuđena cijena. Sudjelovalo je još 28 ponuđača, a prihvaćeno je 9 ponuda. Prihvaćene prosječne ponuđene cijene iznose od 48,85 eur/MWh do 59,50 eur/MWh, što je znatno niže od prosječnih ostvarenih cijena na Hrvatskoj burzi električne energije u posljednjih 12 mjeseci (107,73 eur/MWh). To znači da bi projekt, da je u međuvremenu realiziran, tijekom protekle godine prodavao električnu energiju na tržištu po tržišnoj cijeni koja je značajno veća od ugovorene cijene s HROTE-om, a razliku bi plaćao HROTE-u. Dakle, kratkoročno i dugoročno je za očekivati da će projekt, upravo suprotno od navoda u tekstu, neto prihod u prosjeku ostvarivati sa cijenama manjim od tržišnih, te se efektivno radi o subvenciji u suprotnom smjeru. Napominjemo da su projekti manjih snaga na istom natječaju ostvarili cijene koje su u prosjeku skuplje za 37,5 %. Pored toga, procijenjeno je da će u proračun Grada Sinja tijekom radnog vijeka elektrane biti uplaćeno oko 16 milijuna eura, a standardna praksa investitora u svim zemljama u kojima posluje su i dodatna ulaganja i donacije u lokalnu zajednicu. Tako je do sada na području Sinja investitor sponzorirao Sinjsku alku i potpisao sponzorski ugovor s Ragbi klubom Sinj.
Iznošenjem ovih pogrešnih tvrdnji čitatelji su ostali uskraćeni za točnu informaciju. Stoga molimo da, sukladno članku 40. i 41. Zakona o medijima, objavite ispravak objavljenog teksta u cijelosti.
