Nakon niza tragičnih događaja u slovenskim planinama, iz Gorske službe spašavanja Slovenije (GRZS) u četvrtak su objavili da bi 2025. godina mogla biti najgora po brojnu smrtnih slučajeva. Ove godine zabilježeno je čak 30 smrtnih slučajeva, od kojih su neki bili i planinari iz Hrvatske.
O opasnostima u planinama te nizu smrtnih slučajeva u Sloveniji razgovarali smo s Darkom Berljakom, alpinističkim instruktorom i gorskim spašavateljem te predsjednikom Hrvatskog planinarskog saveza. “Ne događa se ništa neuobičajeno. Broj nesreća raste, jer svake godine sve je više ljudi koji planinare, možda čak je relativno manje nesreća nego nekad kada se stavi u odnos koliko ljudi u nekom vremenu planinari prema broju nesreća.
Primjerice, prije tri godine u slovenskim planinama poginulo je čak 38 ljudi. Naravno, u apsolutnim iznosu brojevi nesreća su sve veći i ove godine Slovenska gorska služba (GRS) intervenirala je skoro 500 puta uz 30 smrtnih nesreća. Treba reći da je veliki postotak intervencija (više od 40%) planinara koji uopće nisu ozlijeđeni, već samo iscrpljeni, dehidrirani ili su promašili put. Dok nije bilo mobitela, takvih intervencija gotovo i nije bilo, jer su se takvi planinari sami ili uz pomoć ostalih nekako izvukli iz tih situacija”, objašnjava Berljak.
‘To se nikada prije nije dogodilo’
Nadalje, Berljak se osvrnuo na broj planinara iz Hrvatske koji je ove godine smrtno stradao u Sloveniji. “Točan broj ne znamo, jer mnogi planinare, a da nisu članovi nekog registriranog planinarskog društva, ali iz podataka slovenskog GRS-a spašavali su oko njih desetak iz Hrvatske, a nažalost trojica od njih su smrtno stradala. Tri smrtne nesreće naših planinara ove godine su nešto što se prije nije dogodilo, izazivaju itekako zabrinutost i o tome se u okviru HPS-a već stručno razgovara”, poručio je.
Podsjetimo, nedavno je pri usponu na Škrlaticu, drugi najviši vrh Slovenije, smrtno stradao iskusni karlovački planinar Robert Lemić, na što se osvrnuo i Berljak. “On je jedan od trojice iz Hrvatske koji su ove godine smrtno stradali u slovenskim Alpama. Prva dvojica poginula su po zimi, jedan na Grintavcu, a drugi na Triglavu.
Uzrok nesreće sve trojice bilo je poskliznuće, a to je u planinarstvu i alpinizmu najćešći uzrok nakon kojeg slijedi pad. Sva trojica bili su iskusni planinari, vrlo dobro opremljeni i pripremljeni, ali nažalost poskliznuli su i pali na ne baš pretjerano teškom terenu, ali na mjestu gdje poskliznuće i nemogućnost da se odmah zaustave, uzrokuje pad sa smrtnom posljedicom”, objašnjava predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza.
Obiteljski izlet postao tragedija: Na slovenskoj planini preminuo Hrvat
‘Nesreće se puno puta događaju kada ona popusti’
Također, Berljak je upozorio i na najčešće uzroke stradavanja u planinama. “Osim navedenog poskliznuća koje uzrokuje između 40 – 50% svih nesreća, po zimi to su lavine, hladnoća i smrzavanje, a po ljeti padajuće kamenje, gubitak ravnoteže, spoticanje o neki kamen ili korijen, naglo nevrijeme s oborinom i munjama, ali nije zanemariv broj onih koji na planini umru od bolesti (u pravilu srčani udar). Uzroci ovise o kojim se planinama radi, koliko su visoke i slično i gore navedeno odnosi se na Alpe”, napomenuo je, nakon čega se osvrnuo i na postizanje sigurnosti tijekom planinarenja.
“Sigurnost prije, za, poslije zime ili u bilo koje drugo doba godine postiže se edukacijom, iskustvom, pripremom i na samoj planini upravljanje rizicima kojih je puno u visokim planinama. Planinaru koji to ima ne treba govoriti da prati meteorološku prognozu, kako se opremiti i što ponijeti te kako će prepoznati i savladati sve rizične situacije.
Međutim, za vrijeme planinarenja potrebna je vrhunska koncentracija, jer mnogo toga zavisi kako ćete izvesti sljedeći korak. Nesreće se puno puta događaju kada ona popusti, kao posljedica euforije ili depresije postigao se cilj ili nije, a u posljednje vrijeme, jer se planinari putem zabavljaju mobitelom, slušaju glazbu i slikaju ne pazeći kako i gdje hodaju”, upozorio je Berljak.
‘To su glavni jamci sigurnosti’
Nadalje, Berljaka smo upitali je li opasnije ići na ledenjake zimi, s obzirom na klimatske promjene i njihovo otapanje. “Nije, jer su po zimi pokriveni snijegom kao i prije. Ledenjaci se otapaju već sto godina, sve su manji ljeti, ali za kretanje po njima vrijede ista pravila kao i prije što se tiče opreme i osiguravanja užetom. Oni na strmijim pobočjima rušili su se, ruše i rušit će se u budućnosti, a o iskustvu penjača ovisi kada i kako će se kretati po takvom terenu da bude što manje opasno”, istaknuo je Bernjak.
Zaključno, Berljak se osvrnuo na to je li razdoblje od sredine kolovoza do kraja rujna najbolje za planinarenje u Sloveniju, kada dosta Zagrepčana i odlazi u te krajeve. Tom je prilikom još jednom podsjetio na savjete na koje moraju pripaziti svi oni koji odlaze u planine.
“Pravi planinar mora biti osposobljen, razumljivo s adekvatnom opremom koju mora znati koristiti za sve vrste vremena, podloga i meteoroloških uvjeta. Krajem kolovoza i u rujnu više nema popodnevnih lokalnih nevremena koja su česta u Alpama, ali ostale opasnosti su iste, treba znati da su kraći dani i noći hladnije. Međutim, ukoliko se uvažava ono prije rečeno – školovanje, iskustvo, priprema i upravljanje rizicima glavni su jamci sigurnosti, a ne godišnje doba”, zaključio je Berljak.
