Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Nakon što je u Medveji pored Opatije nedavno buknuo prosvjed građana zbog toga što je tvrtka LRH u kamp koji ondje radi planirala smjestiti nekoliko stotina stranih radnika za sezonu, sada je riječka i opatijska javnost opet uznemirena jer se proširila vijest da je odjel pulmologije KBC-a Rijeka pun zaraženih migranata s tuberkulozom.
“Sve se zataškava i sada se širi među domaćim ljudima”, stoji u objavama na društvenim mrežama, a zaposlenici te ustanove potvrdili su za tjednik 7dnevno da raste broj osoba s bolestima koje su se u Hrvatskoj donedavno smatrale iskorijenjenima, poput TBC-a, ali i sifilisa te HIV-a. Tjednik 7dnevno piše kako iz pouzdanih izvora doznaje da je samo u Kutini identificirano više desetaka nositelja HIV-a, virusa koji uzrokuje AIDS. Kutina je žarište jer se ondje nalazi najviše stranaca i tražitelja azila.
Još se jedno žarište prije otprilike dvije godine pojavilo na području Like, a tada se HIV povezivao s dolaskom ukrajinskih izbjeglica oboljelih od HIV-a. 7dnevno piše kako od nadležnih ustanova nisu mogli dobiti odgovor na upit o broju slučajeva tuberkuloze i HIV-a u 2025. godini.
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Opasnost od tuberkuloze
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, pak, upozoravaju da je sve više slučajeva tuberkuloze, ali kažu kako oni nemaju zakonsku obavezu od stranih radnika tražiti cijepni status. Problem je nedavno javno priznao epidemiolog Bernard Kaić. “Sada imamo nešto više tuberkuloze među strancima nego što smo je imali prije.
Nije to sada katastrofalna situacija, još smo zemlja s niskom incidencijom tuberkuloze, ali je sve veći udio stranca među oboljelima. Inicijativa je s naše strane, pogotovo za radnike koji dolaze iz zemalja s višom incidencijom tuberkuloze, da se pregledaju na tuberkulozu prije nego što dođu u Hrvatsku”, rekao je epidemiolog Bernard Kaić. No nije im nametnuta obaveza da to i učine.
Kako je tjednik doznao, u riječkom KBC-u nekoliko je pacijenata posljednjih dana primljeno sa simptomima TBC-a – to je prestrašilo zaposlene na pulmologiji, gdje su smješteni, a još više pacijente koji se ondje liječe od drugih bolesti. “U strahu smo. Bolujem od karcinoma pluća, imunitet mi je slab. Ako se pojavio TBC, moj je život odmah gotov. Ne vjerujem da me bolnica dovoljno štiti od nove bolesti. Mislili smo da je TBC nestao, ali kad sam vidjela tamnopute ljude u bolnici, odmah mi je bilo jasno o čemu se radi”, rekla je jedna pacijentica u KBC-u Rijeka.
Prema istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz srpnja 2024., Hrvatska je zemlja s 3,9 milijuna stanovnika, čije su stope incidencije TBC-a u posljednjim desetljećima polako opadale. Prema Nacionalnom registru tuberkuloze pri Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), incidencija TBC-a u Hrvatskoj stalno je padala s 3355 slučajeva u 1986. na tek 216 slučajeva u 2022. Međutim, ta se brojka od 2022. godine ponovno povećava. Nemoguće je tvrditi kolika je ona u 2025., no nakon Kaićeva priznanja jasno je da je opasnost znatno povećana.
Da je tuberkuloza u porastu, potvrdio je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Čini se da je Hrvatska nesmotreno u zemlju pustila desetke tisuća stranaca čiji je status procijepljenosti potpuno nepoznat. Prema njegovim podacima, lani je evidentirano 48 slučajeva tuberkuloze. “Da, tuberkuloza koju smo gotovo iskorijenili, te su brojke bile neznatne, sada se opet pojavljuje i to su gotovo sve slučajevi među strancima. Riječ je o 120 tisuća ljudi koji trenutno rade u Hrvatskoj, a čiju medicinsku dokumentaciju iz zemalja iz kojih dolaze mi uopće ne vidimo.
To je velik problem koji se upravo rješava. Ti su ljudi došli zato što je Hrvatskoj hitno bila potrebna radna snaga i nismo na vrijeme napravili procjenu s kojim bismo se zaraznim bolestima mogli suočiti”, rekao nam je ravnatelj HZJZ-a. Na pitanje tko će i kako riješiti taj problem Capak kaže: “Svi.”
Krunoslav Capak (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Negativan test
“To je situacija kojom se sada bavi više ministarstava, od Ministarstva unutarnjih poslova preko Ministarstva zdravstva do Ministarstva rada, HZJZ-a, epidemiologa i dalje. Stvar je veoma kompleksna. Radimo na tome da se strancima koji trenutno rade u Hrvatskoj prilikom produljivanja radne dozvole uvede obaveza dostave medicinske dokumentacije, odnosno kartona cijepljenja. Treba znati da nisu sva cjepiva koja su obavezna u Hrvatskoj obavezna i u drugim zemljama. Isto tako, nije isti ni kalendar cijepljenja. Sve su to parametri koji će se morati uzeti u obzir pri rješavanju ove nimalo jednostavne situacije”, otvoreno kaže Capak. Dodaje kako će, prema zasad utvrđenim smjernicama, uvjet za dobivanje radne dozvole biti i negativan test na salmonelu typhi i paratyphi, bakterije koje primarno uzrokuju gastroenteritis, bakterijemiju i fokalnu infekciju.
Kad je o tuberkulozi riječ, Rifampicin je najučinkovitiji lijek prve linije, no on nije potpuno učinkovit u liječenju TBC-a, stoga se ta bolest još tretira kao smrtonosna. Oko 10 posto osoba koje u Hrvatskoj obole od TBC-a umre. Problem je, međutim, to što se od oko pola milijuna ljudi koji u svijetu godišnje obole od TBC-a tek svaki peti liječi – ostali uopće ne primaju nikakav lijek u svojim zemljama, te su osuđeni na smrt.
Ako takvi uđu u Hrvatsku i u naš zdravstveni sustav, svaki deseti umre. No problem je što šire zarazu tom bakterijom, a u hrvatskim bolnicama, u kojima ionako ogroman broj ljudi dobije sepsu odnosno MRSA bakteriju, sada još samo nedostaje i TBC da zavlada nova panika. Neliječeni bolesnik može zaraziti 10 do 15 osoba u bliskom kontaktu, a tuberkuloza bez adekvatne terapije može biti fatalna za oboljele i rezultirati smrću u čak 60 posto slučajeva.
Približno četvrtina svjetske populacije zaražena je Kochovim bacilom, ali ne obolijevaju svi neposredno nakon zaraze, već se u nekih zbog imunosne obrane domaćina širenje uzročnika zaustavlja i dolazi do latentne infekcije tijekom koje čovjek nije zarazan za okolinu i nema kliničkih znakova bolesti – sve dok se one ponovno ne počnu manifestirati, a time i širiti u okolinu. Ono što bi trebalo provesti nad radnicima koji ulaze u Hrvatsku jest imunodijagnostički test otpuštanja interferona gama, odnosno IGRA ili kvantiferonski test iz krvi pacijenata, ali nema zakonske obaveze da se to čini pri ulasku u Hrvatsku ili tijekom pregleda u matičnim državama.
Jedan od onih koji su o ovom problemu progovorili javno kandidat je za gradonačelnika Rijeke stranke Pravo i pravda Danijel Klaić, koji je upozorio i na širi problem izdavanja sanitarnih knjižica za strane radnike koji dolaze u Hrvatsku, posebno u Rijeku i na sjeverni Jadran, a koji, kaže, dobivaju tzv. sanitarne knjižice iako nisu potpuno zdravi. Naime, mnogi od njih boluju od crijevnih bolesti koje su u Hrvatskoj nepoznate ili nisu prisutne, kao što su razne vrste parazita itd., a riječ je o nametnicima ili bolestima koje su u zemljama iz kojih oni dolaze normalne, no takvi biomi nisu poznati u našoj zemlji. Budući da je kod njih takav parazit uobičajena pojava, nema snažnije simptome, ali u organizmu osobe nenavikle na takve nametnike to stvara reakciju i bolest.
Klaić tvrdi da su mu na Medicini rada potvrdili da se sanitarne knjižice za rad u ugostiteljstvu normalno izdaju takvim osobama iz Indije, Nepala, Pakistana ili Filipina, a iz toga zaključuje da su Hrvati postali drugorazredni građani – jer se njima za istu vrstu zaraze ili nametnika sanitarna knjižica ne bi izdala.
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Nepoznate bolesti
Konkretno, kad je riječ o TBC-u, svi građani Hrvatske cijepljeni su BCG cjepivom odmah po rođenju, i to u tri doze do prve godine života, stoga je ta opasna bolest od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća praktički iskorijenjena u našim krajevima. Međutim, cijepljenje protiv tuberkuloze kao preventivna mjera (obavlja se u rodilištu) ili najkasnije do navršene godine života štiti djecu od ozbiljnih oblika tuberkuloze (meningitisa i milijarne tuberkuloze), dok je zaštita od plućnog oblika bolesti oko 50 posto. Nažalost, cjepivo ne štiti od obolijevanja u odrasloj dobi, niti trenutno postoji bolje cjepivo od BCG-a, objašnjavaju u Zavodu za javno zdravstvo.
S obzirom na to da se TBC širi kapljično kao i većina drugih zaraznih bolesti, ako je točno da pojave ima u hrvatskim bolnicama, doista postoji opasnost da se bolest počela širiti među odraslim osobama, a naravno da su upravo bolesnici na pulmologijama i najugroženiji – oni su već oboljeli pa su “lak plijen” za bakteriju tuberkuloze. Stoga je jasno da postoji panika u dijelu bolnica, a to nije samo riječki KBC nego i zagrebačka infektologija, odnosno bolnica “Fran Mihaljević”.
Sugovornik tjednika 7dnevno, koji radi u jednoj od agencija za uvoz radne snage s Filipina, objašnjava kako se pokušavaju provoditi stroge mjere uvoza radnika – radnici s Filipina, kaže, moraju proći dva liječnička pregleda prije ulaska u Hrvatsku, a onda i zadnji kad već dobiju vizu i radnu dozvolu, od hrvatskih zdravstvenih službi. No veliki je problem, smatra, što je u takvim zemljama Trećeg svijeta vrlo lako kupiti lažne dokumente, pa tako i lažne zdravstvene kartone.
“Moraju sa sobom donijeti povijest svojih bolesti i cijepni karton, ali mnogi od njih kažu da to jednostavno nemaju, da im to nije dostupno u njihovoj zemlji. Naše je iskustvo, kad ti ljudi dođu u Hrvatsku, da ima puno slučajeva sifilisa, HIV-a te crijevnih oboljenja, a pogotovo bolesti jetre. To nisu samo hepatitisi nego jednostavno sindrom nečiste jetre. Mi smo na početku mislili da je svaki drugi koji dolazi s Filipina alkoholičar, ali se pokazalo da, s obzirom na to da su mnogi od njih vjernici katolici, nisu toliko skloni alkoholu, koliko jednostavno imaju loše životne uvjete i životne navike, te im je jetra jako ugrožena.
Piju prljavu vodu, jedu nečistu hranu, sanitarni su im uvjeti očajni u odnosu na naše, a životni vijek im je i dalje oko 55 godina, dok je kod nas gotovo 80. Shvatili smo da im je ponekad dovoljno nekoliko tjedana stroge dijete da im nalazi na jetri budu bolji. Ali da, naše zdravstvene službe puštaju ih da uđu u Hrvatsku. Samo im propišu da se nakon dva-tri tjedna vrate na kontrolni pregled. Koliko njih to doista učini, ne znamo točno. Mi otprilike na stotinjak radnika u Filipine vraćamo jedno sedam, osam, ostali ostaju i rade”, kaže ovaj sugovornik.
Ističe da je s Filipincima stvar donekle pod kontrolom jer njihova agencija radi isključivo s državnim tijelima Filipina koji izvoze svoje ljude. “To je takva industrija prodaje radne snage po svijetu da to ide putem države, stoga donekle ima reda. Ali kad je riječ o Indiji, Nepalu i Pakistanu, Bože pomozi! O Bangladešu da i ne govorimo, njihove je dolaske Hrvatska trenutno potpuno blokirala jer je većina bila zdravstveno upitna. Čak i hrvatska država koja je potpuno otvorila kanale za ulazak tih ljudi shvatila je da ćemo svi zajedno biti zdravstveno ugroženi ako se broj takvih dolazaka još poveća. Pa mi sifilis ovdje nismo vidjeli sto godina, a sada ga opet ima. Nažalost, doktori lažu, odnosno ne smiju govoriti o tome.”
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Sanitarni čvor
Ovaj sugovornik kaže kako neki radnici koji dođu prvi put u životu vide sanitarni čvor. “Često se tuširaju i peru u kuhinji ili na pločicama u kupaonici jer ne znaju što je kada. Doslovno ne znaju ući u kadu i oprati se. Ima jedan hostel sa stotinjak soba u Ivanjoj Reci koji se raspada, pločice se svuda dižu, voda curi na sve strane, jer se oni ne znaju oprati u kupaonici.
Uz to, često ih je na crno smješteno i po dvadesetak u jednom stanu – ne samo da donesu bolesti iz svojih zemalja nego i ovdje žive nehigijenski. Ali to je manje zlo: javna je tajna da ‘Fran Mihaljević’ puca po šavovima od svih mogućih zaraznih bolesti, pa i od TBC-a.
Upravo su tuberkuloza i sifilis najopasniji, a sad su se pojavili. Ja se bojim primati te ljude i raditi s njima. Izbjegavam da mi dođu u ured, šaljemo ih izravno poslodavcima na teren, najčešće na obalu, zato se ne čudim što je riječka bolnica sada najugroženija “, kaže osoba iz agencije za uvoz radnika.
