Grad Zagreb u suradnji s Poliklinikom SUVAG, Hrvatskim logopedskim društvom i Referentnim centrom za fonijatriju KBC-a Zagreb, u subotu, 12. travnja, od 10.00 do 13.00 sati, na Cvjetnom trgu organizira javnozdravstvenu akciju Osnaži svoj glas u povodu Međunarodnog dana svjesnosti o glasu.
U okviru događanja osigurane su konzultacije s fonijatrijskim i logopedskim stručnjacima, kao i demonstracije pregleda i procjene glasa, koji pomažu u ranom otkrivanju i liječenju poremećaja glasa.
Također, građani će imati priliku konzultirati se sa specijalistima fonijatrima i magistrima logopedije te dobiti korisne materijale koji im mogu pomoći u razumijevanju i prevenciji poremećaja glasa.
Doktor kaže da ima lijeka: Mnogi Hrvati niječu da imaju ovaj problem, a nema razloga
Dugo se čeka logopeda
Jedan od problema hrvatskog zdravstva je i dugo čekanje na logopedske preglede pa se traže rješenja. Logopedska i psihološka pomoć, i to bez uputnice ili angažmana obiteljskog liječnika, moći će se dobiti i u domovima zdravlja gdje se planira zaposliti 130 logopeda i 125 psihologa. To bi se trebalo ostvariti zahvaljujući prijedlogu nacrta nove mreže javne zdravstvene službe.
Da je dolazak do logopeda problem potvrdili su i čitatelji i našoj anketi povodom ovih novosti iz zdravstva. Koliko ste najdulje čekali na zdravstveni pregled ili terapiju?
“Logopedska terapija za sina 2 godine”, “Za logopeda za dijete već čekamo godinu dana”,
“Na logopedske vježbe tri mjeseca, onda se nitko ne javlja, onda opet termin za tri mjeseca”,
“Za dijete za logopedske terapije su mi rekli da su višegodišnje liste čekanja i da ako možemo da joj plaćamo privatno. Divan sustav”, svjedočili su građani u odgovorima.
Porast broja djece
Također, u posljednjih 10 godina porastao je broj djece koja trebaju logopeda. Procjenjuje se da između 30 i 40 posto djece predškolske dobi i oko 15 posto djece školske dobi u Hrvatskoj treba logopedsku pomoć, no broj logopeda nije dovoljan.
U prosjeku se na prvu logopedsku procjenu čeka nekoliko mjeseci, a nakon toga još nekoliko mjeseci na uključivanje u terapiju. Računa se da je oko 2000 djece na listi čekanja za logopedsku terapiju samo u Gradu Zagrebu.
Zašto djeca nisu spremna za školu te koji su problemi s kojima se susreću logopedi razgovarali smo prof. logopedije Kristinom Majić, zamjenicom predsjednice Hrvatskog logopedskog društva te članicom Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Zakona o logopedskoj djelatnosti.
Otišao u bolnicu pa raskrinkao što se događa u ambulantama: ‘Znači zbog toga sam čekao’
Koje su najčešće teškoće s kojima se susreću logopedi u Hrvatskoj?
Nekoliko je ključnih izazova. Prvi i vrlo važan problem je nedostatak zakonske regulative. Iako je trenutačno u tijeku donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti, koji će jasno definirati tko, na koji način i pod kojim uvjetima smije pružati logopedsku uslugu, do sada nije postojala pravna osnova koja bi regulirala ovu profesiju. Očekuje se da će donošenje Zakona unaprijediti kvalitetu usluga i pružiti zaštitu korisnicima, osobito ranjivim skupinama poput djece i starijih. Drugi izazov je nedostatak magistara logopedije na tržištu rada. Iako raste potražnja za logopedskim uslugama zbog sve većeg broja djece i odraslih kojima je potrebna terapija, broj dostupnih logopeda nije dovoljno velik da zadovolji te potrebe. To dovodi do lista čekanja te otežane dostupnosti usluga, posebno u manje urbanim ili ruralnim sredinama. Ova situacija može rezultirati i problemom malprakse, gdje zbog nedostatka magistara logopedije dolazi do pružanja usluga od strane neadekvatno kvalificiranih osoba.
Ima li dovoljno logopeda u Zagrebu? Odnosno školuje li se dovoljno logopeda?
U Gradu Zagrebu radi najveći broj svih logopeda u Hrvatskoj, ipak i dalje ih nedostaje oko 50. U Hrvatskoj se prijediplomski i diplomski studij logopedije u trajanju od pet godina može studirati na Odsjeku za logopediju, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s kvotom od 50 studenata, Fakultetu logopedije Sveučilišta u Rijeci s kvotom od 30 i od ove jeseni Studij logopedije u sklopu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilišta u Osijeku s kvotom od 40 studenata.
Koje su vaše preporuke za roditelje koji sumnjaju da njihovo dijete ima govorno-jezične teškoće? Kada se treba obratiti logopedu?
Ako roditelji primijete kašnjenja ili poteškoće već u ranoj razvojnoj fazi, ne bi trebali čekati već se čim prije trebaju obrati logopedu koji će obaviti logopedsku procjenu. U ranom razvojnom periodu najviše pozornosti obratiti treba na razvoj socijalne interakcije i komunikacije. Ako dijete ne uspostavlja kontakt očima, nema vještine združene pažnje, ne pokazuje interes za interakciju s roditeljima, ne koristi geste poput pokazivanja ili mahanja, to mogu biti rani znakovi komunikacijskih teškoća ili poremećaja, uključujući one iz spektra autizma.
Nedostatak interesa za socijalnu interakciju, izostanak imitiranja, slaba emocionalna reakcija mogu također ukazivati i na druge probleme. Sljedeći važan aspekt je pojava prvih riječi poput, odnosno kasne li iste (najčešće su mama, tata, baba i sl.). Do druge godine dijete bi trebalo početi spajati dvije riječi u jednostavne rečenice poput “hoću vodu” ili “idemo van”. Kašnjenje u ovoj fazi može ukazivati na teškoće s jezičnim razvojem koje onda imaju negativan utjecaj na razvoj predčitalačkih vještina, a samim time i spremnosti za polazak u školu.
Koliko su mobiteli i ostali digitalni uređaji odmogli djeci u razvoju?
Prekomjerno korištenje mobitela i digitalnih uređaja može negativno utjecati na razvoj djece, posebno na razvoj jezika, govora i motoričkih vještina. Zbog korištenja digitalnih uređaja djeca imaju manje interakcija s roditeljima i vršnjacima, što je ključan dio razvoja socijalnih, jezičnih i govornih vještina. Također, pasivna konzumacija sadržaja ne potiče razvoj aktivnog govora i mašte. Preporučuje se ograničiti vrijeme pred ekranom i poticati više interaktivnih igara i verbalne komunikacije.
Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Američke akademije za pedijatriju (AAP), djeca mlađa od 18 mjeseci trebaju izbjegavati ekrane, djeci od 2 do 5 godina treba ograničiti vrijeme korištenja mobitela i drugih digitalnih uređaja do najviše jedan sat dnevno pri čemu sadržaji koje gledaju trebaju biti visokokvalitetni i edukativni, a roditelji trebaju biti uključeni u gledanje i pri tome objašnjavati djetetu što gleda. Starija djeca, uz kontrolu sadržaja kojeg gledaju trebaju uravnoteženo koristiti „ekrane“ kako bi se izbjegle smetnje u spavanju, fizičkoj aktivnosti i drugim razvojnim potrebama.
