Unatoč deprimirajućoj činjenici da je trenutno više od 280.000 nezaposlenih, a turistička sezona je pred vratima, dio tvrtki iz turističkog sektora još uvijek muku muči s pronalaženjem zaposlenika.
Na sve dublji jaz između ponude i potražnje za sezonskom radnom snagom ukazuju i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Prema njima, hrvatski su poslodavci za sezonske poslove u prva četiri mjeseca ove godine tražili 18.626 radnika, no s evidencije HZZ-a zaposleno ih je manje – 13, 562!
Tome pridonosi i činjenica da je više od polovice naših nezaposlenih dugotrajno nezaposlena, pa su im, u većini slučajeva, znanja koja posjeduju zastarjela, a motivacija za traženje posla slaba, pa većinu vremena provedu nadajući se. Naš obrazovni sustav, koji je potpuno neusklađen s potrebama na tržištu rada, ne pridonosi smanjenju nezaposlenosti. Kada je, pak, riječ o zapošljavanju u turizmu, ono otvara još neka pitanja – od malih plaća, činjenice da je sezonski i manjih plaća od čega mnogi, posebice stariji, žele pobjeći.
HRVATSKI APSURD
U obje strane ove priče postoje totalni apsurdi. Poslodavci žele čudesnog-robot čovjeka da ima radi za 2 000 kuna i petke i svetce, dok bi pak radnici “radili i ispijali kavice s kolegama” i ako može neradni vikend.
Poslodavci upozoravaju i da se hrvatske tvrtke još nalaze u fazi restrukturiranja, što znači da moraju rezati troškove, pa tako i one za radnu snagu. S obzirom na sve izraženiji trend iseljavanja, naši sugovornici iz poslodavačkih krugova upozoravaju da to kod nezaposlenih u Hrvatskoj budi nerealna očekivanja, posebno kada je riječ o isplati plaća.
Pozitivne stvari bi se mogle dogoditi eventualno AKO i KADA dođe do promjena u samome startu, dakle u obrazovanom sistemu. Jer svi znamo da se ” korov sječe u korijenu”.
