Mnogi građani nezadovoljni su stanjem u zdravstvu, a njime uglavnom nisu zadovoljni ni sami radnici u zdravstvu. Da stvar bude gora informatički sustavi zaduženi za normalan protok uputnica i lijekova redovno se ruše, što dodatno usporava rad bolnica i liječnika. Tako u ponedjeljak sustav CEZIH ponovno nije radio dobar dio dana, zbog čega su liječnici morali pisati na papir.
Jedna žena odlučila je na Reddditu podijeliti svoje teško iskustvo i upitala građane da joj odgovore što misle kakvo nam je zdravstvo. “Na žalost moram podijeliti ovu priču s više ljudi jer mi ne izlazi iz glave već tjednima”, započinje Kate svoje iskustvo iz splitske bolnice.
“Kao i inače čekam u redu na Firulama (splitska bolnica za one koji ne znaju) na gastro cijela živčana jer mi doktor na nalazu nije napisao dvije riječi, pa ga moram hvatat po odjelu. Uglavnom, u tom čekanju od 20 min ispred mene još jedan čovjek, neki dida u 80-ima pita sestru na šalteru da se mora naručit na kolonoskopiju”, ispričala je.

‘Sve je već otišlo na zdravlje’
“Tu tragedija počinje. Naime, sestra ga pita gdje mu je nalaz gastroenterologa, kaže on ‘nemam, poslao me moj onkolog i napisao preporuku za kolono, rekao je da se javim na šalter s tim nalazom jer je hitno’, na to njemu sestra govori da to ne ide tako, da se prvo mora naručit na pregled kod gastro a termini su tek u 1. mj 2025. (Nevažno što je hitno) i donosi zaključak da mu je najbolje ići privatno”, ispričala je tužnu scenu iz bolnice.
“Dida govori da ne može privatno jer nema više novca, da je na zdravlje već sve otišlo i da si to ne može priuštit. Na to sestra kaže da tako je kako je ili neka ode kod doktorice po upitnicu za gastroenterologa ili neka se naruči privatno nema mu druge. Dida tu jadan stoji s nalazom onkologa cijeli zbunjen, nakon toga poražen odlazi. Poslije svega toga nisam ni pitala za sebe, ako nemaju vremena za onkološkog pacijenta, gdje će imati za mene”, završila je svoju priču.
“Naravno da sestre tu nisu krive, krivo je zdravstvo ali je poražavajuće slušat situaciju i njihovo već totalno otupljenje na sve. Žao mi je tog dide, i stotine drugih ljudi koji zbog našeg zdravstva troše svoju životnu ušteđevinu na privatne liječnike dok ih se u našim bolnicama tretira kao nevažne, dosadne i samo brojeve”, zaključila je.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX
‘Nema tu lijepog odgovora za većinu’
“Tuga i žalost. Pred godinu dana dijagnoza C19, račina. Osam mjeseci kasapljenja i nestručnih dijagnoza. Moli ovoga, moli onoga, je*e im se. Odem u privatnu kliniku, cifru neću navoditi, ali danas makar znam kada moram opet na liječničku kontrolu da bi vidio da li se ‘vratilo’ ili sam još neko vrijeme na miru.
Kome će se javiti ljudi koji su 40 god crnčili i plaćali zdravstvo i socijalu koliko im je oduzimalo od plaće, a sada moraju čekati godinu-dvije? Kako će oni kod privatnika? Ne vole li njihova djeca njih isto, i ne žele li oni poživjeti? Nema tu lijepog odgovora za većinu. Ja samo tresem ‘žuč’ iz sebe. Ništa drugo ne ostaje raditi meni i puno nas.”, pita se jedan ogorčeni korisnik.
“Evo jučer, ja i nona išli do doktorice da joj prepiše neke lijekove, a ispred nas 6 ljudi (što bi u normalnoj državi prošlo kroz 20ak minuta). Jedna gđa je otvarala bolovanje, jedan gospodin je produljivao bolovanje (za što mu je trebao samo jedan pečat, tj potvrda) i na samo njih dvoje je medicinska sestra potrošila 30 minuta NA SVAKOGA. ‘Pa imate li nalaze, što vama točno treba, kako mislite da vam poslodavac mora vidjeti bolovanje, pa zašto ovo, zašto ono’ Potvrdi to bolovanje i ne s*ri. I još da stvar bude najbolja od svega toga, CEZIH pada više od moje volje za životom”, iskalio je srdžbu jedan Redditovac.

‘Pored ulaznih vrata doslovno rupa u podu’
“Jordanovac, dnevna klinika za plućne bolesti, mama mi je onkološki pacijent pa sam bio s njom. Bolnica izgleda gore nego bolnice u Dnipru i Luhansku. Oni naručuju hrpu jadnih bolesnih staraca u 10 ujutro i onda čekaju do 16 sati da ih spoje na kemo ili imunoterapiju. Jedan wc na tu čekaonicu, 2 kabine unutra, na jednoj papir zalijepljen NE RADI, u drugoj nema daske za wc na školjki. Pa koliko je sve otišlo kad nisu sposobni većinom terminalnim bolesnicima pružit toliko malo dostojanstva. Bolje doma umrijet nego ići u tu rupčagu. Kad sam kod rupčage, ima jedna u čekaonici pored ulaznih vrata, doslovno rupa u podu”, ispričao je šokantno stanje jedan Zagrepčanin.
Što se tiče manjkavosti u informatičkom sustav koje dodatno usporavaju cijeli sustav, prošle godine govorio je i ministar zdravstva Vili Beroš. “U ugovoru stoji da se različite stvari moraju rješavati u okviru različitog vremenskog perioda. Prema tome, možete biti sigurni, ako ugovorna klauzula i kriteriji govore da se nešto mora penalizirati, da će stručne službe koje detektiraju i zadužene su za sagledavanje takvih aktivnosti penalizirati ako je potrebno”, izjavio je u listopadu.














