Nestanak djevojčice Danke Ilić (2) u Srbiji digao je čitavu regiju na noge. Malena je nestala u utorak oko 13:45 u prigradskom naselju Banjsko polje, nedaleko od Bora u Srbiji. Danka je u trenutku nestanka bila odjevena u ljubičaste hlače i maslinastozelenu jaknu.
Nestanak malene izazvao je val neizvjesnosti među lokalnim stanovništvom i potaknuo hitne akcije traganja. Majka je ispričala kako je djevojčica nestala dok je ona brinula o starijem djetetu. “Okrenula sam se da dam vode drugom djetetu i kada sam pogledala ponovo, nje tu nije bilo”, izjavila je uplakana majka za srpski portal Telegraf.
Ova uznemirijuća vijest potaknula je brojne roditelje da podijele svoja iskustva osjećaja straha kada su iz vida izgubili vlastito dijete.
Otac nestale djevojčice Danke (2) shrvan od tuge: Dao obećanje koje slama srce
‘Sekunda je bila u pitanju’
“Jednom prilikom smo izgubili dijete, tada je imalo četiri godine, u potpuno nevjerojatnoj situaciji, sekunda je bila u pitanju, usred strane zemlje (u pitanju je Turska, u gradu Antalija). Em je bio 31. prosinac popodne, tijekom novogodišnje euforije i gužve na ulicama, em je bio i posljednji dan Ramazana, kada su svi mještani pohrlili na ulice i nastala je velika gužva u centru gdje smo se nalazili.
Tih prvih nekoliko trenutaka bilo je nelagodno, ali poslije nekoliko minuta, otkucaji naših srca su porasli, počeli smo se znojiti. Poslije pet minuta, uslijedila je panika i vikanje njegovog imena, a već nakon 20 sva logika je izletjela kroz prozor. Emocije su potpuno preuzele kontrolu.
Ovo se dogodilo prije više od 20 godina, dijete je pronašla lokalna policija i dovezla s motorom poslije par sati, sve se srećom završilo dobro. Dijete je, dok smo prolazili pored jedne od onih turskih šarenih radnjica, ugledalo igračke i zastalo u sekundi, masa ga je zaklonila da ga nismo vidjeli i on je za nas – kao u zemlju propao. Kako je i dijete nastavilo kretati se, tako je odlutalo, ali i naše i njegovo nepoznavanje jezika je također učinilo svoje. Srećom, ljudi dobrog srca su primijetili dijete i zadržali ga u jednoj trgovini i obavijestili policiju, koja je hitro reagirala, jer smo i mi zaustavili policajce i zahvaljujući dobrom operativnom radu, dijete je pronađeno, bez posljedica”, jedna je od priča na durštvenim mrežama, koju prenosi Telegraf.
Nestanak malene Danke (2) uznemirio građane: ‘Ovo se moglo dogoditi i u Zagrebu’
‘Urlao sam iz sve snage’
“Plaža, negdje oko 11 prijepodne. Žena otišla negdje, ostavila mi je da je čuvam. Malecka trpa pijesak u koficu s pomoću lopatice, udaljena od mene nekih dva metra, na desetak metara od vode. Ja čitam nešto, mobilni telefoni još nisu bili u upotrebi. Okrenut sam licem prema njoj, tako da čim dignem pogled vidim je što radi. Pročitam nekoliko redaka, podignem pogled, i tako… Pročitam sljedeći redak, podignem pogled, nje nema.
Gledam lijevo desno, još nezabrinut, nema je. Ustajem, osvrćem se, ne vidim je. Prilazim mjestu gdje se igrala, vidim lopaticu, osvrćem se, osjećam kako mi se stomak polako steže u čvor. Počinjem da je zovem po imenu, pitam ljude okolo jesu li je vidjeli. Ne. Prošlo je manje od minut. Stomak je veličine stegnute šake. Počinjem trčati lijevo desno, derati se i zvati je iz sveg glasa. Odlazim do vode, urlam. Stomak je veličine klikera. Trčim naokolo kao sišao s uma, prošlo je vjerojatno dvije minute, urlam iz sve snage. Želudac je u procesu sažimanja kao kada zvijezda potroši nuklearno gorivo i krene se urušavati u crnu rupu.
Tada se pojavila moja žena. Razdvajamo se i krećemo na suprotne strane. Krećem se, ali to nije moje tijelo, već nečije tuđe koje hoda i dere se. Jedan čovjek mi prilazi i kaže da izgubljenu djecu drže kod neke bine. Trčim tamo i već iz daljine vidim kćer kako stoji na bini, zajedno s još petoro, šestoro izgubljene djece. I dalje drži koficu u ruci. Moje tijelo ponovo postaje moje, skačem na binu (koja je visine jedno metar i dvadeset) hvatam ju onako uplakanu u naručje, osjećam najveće olakšanje u životu koje sam ikada osjetio i vjerojatno koje ću osjetiti ikada. Sreću. Ljubav. Krivnju. Plačem grleći je. Evo plačem sada ponovo se sjećajući svega 27 godina kasnije”, ispričao je korisnik Twittera.
Devedeset i neke u Budvi, ćera imala malo manje od tri godine. Plaža, negde oko 11 prepodne. Žena otišla negde, ostavila mi je da je čuvam. Malecka trpa pesak u koficu pomoću lopatice, udaljena od mene nekih dva metra, na desetak metara od vode. Ja čitam nešto, mobilni telefoni… https://t.co/fg69KKhXye
— Laki21 🐕🦺🐱🐾 Stand with your animals!!! (@laki2112) March 26, 2024
‘Najveća noćna mora’
“Čuvala me studentica, ja četiri godine. Prepričava poslije majci. Imala je bež mantil i da me ne bi vukla, kaže da ne puštam mantil. Nije prošlo minut, ona osjetila da me nema pored nje. Uznemirila se, traži. A onda me vidi preko ulice kako drugu ženu držim za bež mantil i idem s njom”, jedno je od iskustava.
Tviterašica iz Hrvatske je podijelila svoje iskustvo kako je izgubila dijete u najsigurnijem okruženju koje roditelj možda i može zamisliti:
“Drugi dan vrtića, dolazim po frajera, presvučem mu papuče, vrata vrtića zatvorena no svatko toliko netko uđe. Sagnem se da stavim papuče u ormarić, dignem glavu lika nema. Gledam gdje je, kao cool sam, možda se vratio u sobu, nije. Zovem ga, nula bodova. Sad sam već u klincu, ne vjerujem što se događa. Gledam vrata pas mater pa nije netko dijete pustio da izađe kroz vrata?! Izađem van pitam ženu je l’ vidjela dijete, ozbiljno sam u komi jer je mogao na sedam strana, trčim, u glavi mi već da ga je netko ubacio u gepek. Očajna vraćam se u vrtić i kažem nema mi djeteta. Kadli odozgo s kata silazi frajer i čistačica ga vodi za ruku. Dan danas ja sebi ne mogu objasniti kako je on uspio otrčati na drugi kat dok sam ja stavljala papuče. Najveća noćna mora”, ispričala je.
Drugi dan vrtića, dolazim po frajera, presvučem mu papuče, vrata vrtića zatvorena no svatko toliko netko uđe. Sagnem se da stavim papuče u ormarić, dignem glavu lika nema. Gledam di je, kao cool sam, možda se vratio u sobu, nije. Zovem ga, nula bodova. Sad sam već u klincu, ne…
— SanchoPanza (@ula27731) March 26, 2024
Priredila majci pakao
Još jedna korisnica ispričala je kako je i sama nestala i priredila svojoj majci pakao:
“Imala sam dvije godine. Majka me u kolicima vozila na trg. Dok je kupovala vaze ja sam sišla iz kolica i ušla u ćup. Policija, vojska sve prevrnuli. Grnčari me vratili poslije osam sati. Našli me kada su robu vraćali u vozilo. Ja u ćupu zaspala. Poslije nas majka vodala na povodac”, napisala je.
Podsjetimo, vijest o nestanku djvojčice Danke brzo se proširila društvenim mrežama, mobilizirajući vojsku, policiju, pse tragače, ali i obične građane. Srbija je prvi put aktivirala sustav Amber alert pod nazivom “Pronađi me”, koji je poslao informacije o nestaloj curici putem SMS-a svim građanima Srbije.
