Sveukupnost živih organizma, opis je bioraznolikosti koja 22. svibnja ima svoj Međunarodni dan, a koji nas sve podsjeća kako je riječ o globalnoj vrijednosti koja, kako za sadašnje, tako i za buduće generacije, ima neprocjenjivi značaj.
S datumom 22. svibnja, podsjeća se i na Konvenciju o biološkoj raznolikosti koja je bila otvorena za potpisivanje 5. svibnja 1992. godine, a potom je stupila na snagu 29. prosinca 1993. godine, s ciljem očuvanja prirode, održivog korištenja njenih komponenti, koje ugrožavaju, invazivne vrste, poljoprivreda i naravno, sve aktualnije klimatske promjene.
Koliko uništenje prirodnog staništa, može biti problem, pokazuju i susreti s divljim svinjama u Zagrebu.
Tako smo na ovaj prigodni dan prošetali do Botaničkog vrta zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF), kojeg već nekih četiri godine vodi Vanja Stamenković.
Kako nam je rekao, gledate li po metru kvadratnom, nigdje u Zagrebu nema veće biološke raznolikosti nego u ovoj prirodnoj oazi u samom centru glavnog grada Hrvatske.
Riječ je o biljkama iz cijelog svijeta.
“Trenutno imamo oko 6700 različitih vrsta biljaka u zbirkama i barem stotinjak vrsta je još po našim poljima koje su samonikle. Velika je to koncentracija na 4 hektara”, rekao nam je Stamenković navodeći kako ovu raznovrsnu floru prati i raznovrsna fauna, odnosno životinjski svijet.
“Imamo više od 25 vrsta mrava, različite oprašivače, pčele, bumbare, a radila su se ovdje i istraživanja koja su potvrdila kako imamo veliki broj korisnih kukaca, Imamo neke vrste leptira koje nećete vidjeti nigdje drugdje. Lastin repak, primjerice, ne možete imati ako nemate običnu koprivu, a mi im ostavljamo hranu kako se ličinke razvijaju. Imamo i šezdesetak vrsta ptica, iako se ne gnijezde sve ovdje, ali oko 5 i 6 sati ujutro, ovdje je poprilična buka da se ptice probude, imamo i šišmiše”, nabrojao nam je voditelj Botaničkog vrta tko sve živi u ovom malom području na Trgu Marka Marulića.
Šetajući botaničkim vrtom, vidjeli smo ptice, pripremljene kućice za njih kao i za pčele, kornjače našla se i jedna lijepa crna mačka, a posebnu su pažnju svojim glasnim kreketima privukla žabe koje su uživale među lopočima, pokazujući kako šarolika flora privlači najrazličitije profile životinja.
Parcijalnim košenjem do orhideja iz 1972.
Na pitanje koliko je vrsta u botaničkom vrtu zaštićeno hrvatskim zakonom, Stamenković je naveo kako su sve vrste šišmiša i skoro svi rodovi leptira zaštićeni.
Biljke dolaze iz svih krajeva svijeta, primjerice čak i iz daleke Kine, a zanimljive su i mesožderke u posebnom staklenom ormaru.
Kako nam je Stamenković otkrio, Botaničkom vrtu je iznimno stalo do bioraznolikosti, te su čak počeli koristiti i zelene prakse kako bi se ona povećala.
Dok se proteklih dana dobar dio građana žali jer se ne kosi dovoljno po Zagrebu, Stamenković nam je naveo kako je košnja vrlo štetna za bioraznolikost i s ponosom ističe kako su prestali “suludo kositi”.
“Ljudi doma kose nemilice i uzgajaju se samo mješavine obične trave, onoga što zovemo zelenom pustinjom ili golf terenom” komentirao je Stamenković dodajući kako je u tri godine drukčijeg pristupa košenju došlo do nevjerojatnog širenja barem 15-30 vrsta kojemu se dopustilo da se osjemene, niknu i polako zauzmu druga područja.
“Kosimo parcijalno, zaobilaze se biljke koje se nisu osjemenile. Trimer je apsolutno zabranjen jer je nevjerojatan uništavač bioraznolikosti. Umjesto toga, koristimo ručnu kosu. Malo je teže i treba naučiti s njom raditi ali je jako dobar princip” opisao je Stamenković princip za koji navodi da bi bio vrlo dobar i na drugim zelenim područjima Zagreba, kao što su Ribnjak, Bundek ili Maksimir.
Održavanje je, vjerovali ili ne, u Botanički vrt vratilo neke vrlo stare prijatelje iz svijeta cvijeća.
“Pojavile su nam se četiri vrste orhideja. koje smo zadnje vidjeli 1972. godine kad su donesene s terena. One nisu bile uništene, već su tu bile prisutne, ali ih ranije nismo vidjeli jer smo ih kosili. Sada se šire”, istaknuo je Stamenković zadivljujući primjer zelenijeg načina održavanja javnih površina u vrtu.
Dok su biljke i drveća vizualno prekrasna, mogu biti i opasna, a Stamenković upozorava kako brojni ljudi nisu svjesni koliko je ustvari onoga što se svakodnevno uzgaja, ustvari otrovno.
Tako nam je pokazao Tisu, poznati grm koji se može naći po čitavom Zagrebu, a čiji su listovi otrovni.
“U botaničkom vrtu se gleda, promatra, ali se ne bi trebalo ništa dirati i uvijek upozoravamo da se pogotovo pazi na malu djecu. Vrt je pun krivudavih staza, skrivenih kutaka, bazena potočića, treba paziti na djecu ne samo da nešto ne stave u usta, već i da se ne sakriju”, upozorio je Stamenković.
50-godišnja perspektiva: Tropsko van staklenika, europsko u staklenicima?
Iako je lako zaboraviti na sve vlastite brige u raznovrsnoj prirodnoj ljepoti ove zagrebačke oaze, Stamenković nas upozorava kako se u budućnosti može očekivati pad biološke raznolikosti, kako se mijenja klima, a gube se i staništa.
“U Hrvatskoj postoji čitav niz strogo zaštićenih biljaka koji se nalaze u crvenoj knjizi koja se evaluira svakih nekoliko godina i gleda se koje su biljke stekle višu ili nižu kategoriju ugroženosti. Imamo dosta ugroženih biljaka i neke koje su zabilježene a koje su izumrle”, komentirao je.
Ustvrdio je i kako je sreća u nesreći što Hrvatska nije jako razvijena kao poljoprivredna zemlja jer to znači kako neka staništa imaju više mogućnosti za širenje. No, s druge strane, šumske zajednice su relativno siromašne.
“Nedostaju nam livade koje su nekoć bile ispaše, a sada zarastaju pa se smanjuje biološka raznolikost. Možda najpoznatija ugrožena vrsta u Hrvatskoj, Velebitska degenija, raste jedino na području Velebita i jedno ili dva mjesta na Kapeli, koja isto zarastaju isto živi na staništu koja polako zarastaju”, naveo je Stamenković objašnjavajući kako na zapuštenoj livadi, visoka trava guši druge biljke. , a raste jedino na području Velebita i jedno ili dva mjesta na Kapeli.
K tome, upozorio je i na agresivne, invazivne vrste, kao što je bagrem i pajesan ili ajlantus, koji se šire Hrvatskom i Europom, pogotovo u toplijim krajevima.
“EU ih je stavila na crnu listu inozemnih biljaka koje bi trebalo sustavno uništavati. Nažalost, klimatske promjene utječu na sve to i u sljedećih 50 godina nećemo imati buke hrastove, jasene, biljke stare Europe, hladne Europe, barem ne u našem podneblju”, prepričao nam je jedno od predviđanja.
No, kako je naveo, osim što botanički vrtovi uzgajaju biljke radi istraživanja i edukacije, isto to rade i zbog zaštite prirode.
“Ne možemo uzgajati alpske biljke, osim ako imamo hladne staklenike kao što imaju naše kolege u Europi. Ali, možda ćemo za 50 godina imati veliki staklenik u kojemu ćemo uzgajati bukvu i hrast, a vani biljke koje su sad morale biti u staklenicima. Primjerice, biljke kamelija iz jugoistočne Azije i volemija iz Australije prije 30 godina nisu mogle opstati u zagrebačkoj klimi, a sada ovdje najnormalnije rastu. Prebacit ćemo se na ono što uzgajamo vani i unutra.”, zaključio je Stamenković potencijalnu zagrebačku vegetaciju budućnosti.
