Današnji je dan posvećen onima kojih više nema i njihovim posljednjim počivalištima…
Posljednja počivališta nađih najmilijih, posebice na blagdan Svih svetih, podsjećaju nas da su jednom bili ovdje, iako više nikad nećemo čuti njihov glas i njihov smijeh. Sjećamo ih se šutke, u potpunoj tišini i intimnom trenutku jer s njima dijelimo uspomene i tajne poznate samo nama, koje čuvamo unutar sebe, unutar svojih suza i sjećanja.
Međutim, Zagreb krije povijest grobnica i groblja koji skrivaju dobro čuvane tajne koje će vas zaintrigirati, uz pokoju tužnu priču koja će vam izmamiti suze.
Njihove su priče ostale neispričane, obavijene velom tajni, a u Zagrebu se krije nekoliko lokacija nekadašnjih (ali i sadašnjih) groblja i grobnica.
Groblje na Dolcu
Prva zagrebačka tržnica nalazila se na samom trgu bana Jelačića, nekadašnjoj Harmici. S vremenom je nastala potreba da se tržnica ukloni s glavnog zagrebačkog trga, kako bi se dobio čist i reprezentativan javni prostor. Za mjesto nove tržnice odabran je Dolac, u to vrijeme svojevrsna sirotinjska četvrt prepuna malih kućeraka gusto naslaganih između Kaptola i crkve sv. Marije . Sve te kućice su porušene da bi se dobio otvoreni prostor za novu tržnicu.
Do crkve sv. Marije nalazio se samostan rimokatoličkog crkvenog reda- cistercita, čiji su temelji uočeni pri raskopavanju lokacije za novu tržnicu. Pri kopanju terena za tržnicu otkrivene su i kosti s groblja koje se nekada nalazilo uz crkvu sv. Marije za koje se vjeruje da pripada cistercitima. Postoje tvrdnje i da se groblje pružalo izvan zidina.
Groblje sa sjeverne strane crkve je zatvoreno između 1754. i 1779., zbog blizine novih kuća, no ispod njega je izgrađena velika grobnica. Kroz ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u šest grobnica pod samom crkvom. Zadnji ukop u grobnice bio je 1817. godine.
Također, postoji pretpostavka da se ispod tržnice Dolac nalaze katakombe koje su bile povezane tunelom do franjevačke crkve na Opatovini i zagrebačke katedrale. Naravno, ovi navodi nikad nisu potvrđeni.
>>> POZNATO JE DA SE ISPOD DOLCA NALAZI GROBLJE: No, znate li čije kosti su tamo pokopane? (FOTO)
Ludničko groblje
Oni su nekad imali svoje obitelji, majke, očeve i djecu, a danas leže zaboravljeni, bez plamička svijeće zapaljene za njihove duše.
Stotinjak metara nakon podvožnjaka na Oranicama nalazi se “Ludničko groblje”. Od 1974. tamo nitko nije pokopan, no do tada, ovo groblje je bilo posljednje počivalište osoba iz “žute kuće”, Psihijatrijske bolnice Vrapče. Tamo leže kosti ludih, pomaknutih, opasnih za okolinu, sramotnih za obitelj. Imena na nadgrobnim pločama davno su izblijedila, zaboravljena poput njih samih.
Njihova imena ne postoje niti u bolničkim spisima, ne postoji ni trag koji bi otkrivao nešto više o kostima zatrtim zemljom. Poznato je samo da je bolnica kupila zemljište za groblje 1899. Ipak, zub vremena nije uništio baš sve natpise na nadgrobnim spomenicima pa se tako, među brojnim samcima, nazire i jedna obiteljska grobnica koja napominje da su njeni stanovnici obitelj Pili.
Bračni par Pili bili su namještenici bolnice, otkrivaju internetske stranice. Bili su zadnji stanari zgrade broj 7, iz koje su iseljeni krajem šezdesetih godina, vjerovatno tik pred selidbu na svoje vječno počivalište, počivalište na kojem obitavaju i njihovi pacijenti. Obitelj Pili jedna je od rijetkih čija imena se još uvijek naziru. Većina nadgrobnih spomenika tvrdoglavo šuti, ne otkrivajući niti jedan trag čovjeka koji je nekome nešto značio.
U moru takvih, ističe se grobnica s jedinom emocijom na “Ludničkom” groblju. “Svojem dragom Macu”, medicinaru, kolege i kolegice iz bolnice podigli su spomenik., ’63. godine. Sjeti li se Maca tko danas? Svijeća ne gori, kao uostalom, niti na jednom spomeniku na ovom malom groblju.
A prema informacijama, tu su pokapani i pojedini Trešnjevčani, siromašni pojedinci kojima je ovo groblje bilo jedina mogućnost. Križevi su nakrivljeni, a bezimeni spomenici oskrnavljeni. Svojevremeno su mrtvačnicu nastanili i beskućnici, no danas niti njen trag ne postoji. Izbrisana u vremenu. U sred ove pustoši, ipak se nazire Raspelo, nekad okruženo svijećama, no danas usamljeno poput samih grobova.
Groblje je uređivano 2009. godine te su postavljene dvije popločane aleje. Pruža se i jedan drvored kestena, koji poklanja jedini pogled prema dušama mrtvih. Ovo groblje priča priču života, priču čovjeka i njegovog imena
Jurjevsko groblje
Groblje “Kraj kestena” nekada je bilo najveće groblje na Gradecu. Danas, ovo groblje intrigira znatiželjke jezivim pričama isprepletenim oko njegovih obraslih spomenika. Danas poznatije kao Jurjevsko groblje, bilo je mjesto za pokop siromaha, a drvena kapelica posvećena sv. Jurju spominje se od davne 1377. godine. Nova, zidana kapelica sagrađena je 1729.godine zbog čestih udara groma koji su uništavali drvenu kapelicu.
Groblje je u više navrata prošireno zbog nedostatka mjesta za pokop, a zatvoreno je 1876. kada su počeli ukopi na Mirogoju, nekadašnjem imanju Ljudevita Gaja. Zanimljivo je da su na Jurjevskom groblju, groblju za siromašne, pokapani i znameniti Iliri, a među njima i Ljudevit Gaj koji je kasnije preseljen u Arkadu hrvatskih preporoditelja na Mirogoju.
Neki stari grobovi ostali su do danas, golicajući maštu potpirenu jezom- većina njih označena je lubanjom i prekriženim kostima. Upravo ti znakovi, poticaj su za razne priče koje kruže o ovom groblju i njegovim vječnim počivateljima koji noću obilaze ulice Gornjeg grada.
Jedna od takvih je i priča o djevojci u bijeloj haljini koja je navodno viđena u kuli uzidanoj u palaču, na adresi Demetrova 7. A sa starog, uzvišenog groblja, čije zapuštene grobnice skrivaju dobro čuvane tajne, možemo vidjeti i siluete davno umrlih vojnika čija tijela još uvijek leže ispod parka Grič.
Groblje u parku Grič
U obraslom parku Grič nikada ništa nije bilo građeno te je prvotna ideja bila da se ondje smjesti Glazbena akademija. Na sreću, od ovog plana se odustalo, a kasnija istraživanja pokazat će da je odustajanje od ovog projekta bio najpametniji mogući potez.
Naime, 2014. godine prilikom opsežnih istraživanja arheologa Muzeja Grada Zagreba na čelu sa Borisom Mašićem i Bugom Pantlik pokazala su da je na ovom dijelu Griča, nekoć bio dio palače Anžuvinaca iz 14. stoljeća. Da se doista radi o palači ove dinastije zaključeno je prema ulomku čaše pronađenom u iskopanom podrumu. Na njemu je vidljiv motiv ljiljana kojim se ta obitelj koristila na svojim znamenjima. Dio njezinih zidina i temelja sad su prezentirani, a dijelom rekonstruirani u novom parku. Djelomično su rekonstruirane jugozapadna i zapadna kula.
Arheološka istraživanja otkrila su i zašto je ovo područje Gornjeg grada ostalo neizgrađeno. Naime, tamo se nalazilo groblje na kojem su pokapani stanovnici Gradeca od 15. do 17. stoljeća. Pronađena je cijela obitelj koji su pokapani jedan do drugog, čak i kostur konjanika koji je uz sebe imao cijelu mjesečnu plaću, a ove nalaze arheolozi će iskoristito za nadopunjavanje podataka o pogrebnim običajima stanovnika Gradeca.
Zanimljivo, u povijesnim natpisima se ne spominje groblje na toj lokaciji.
Rokov perivoj
Na Rokovu brježuljku, jednom od krajnjih uzvisina Medvednice iznad ulice Ilice, nalazi se područna kapela sv. Roka. Zidana je s malim drvenim zvonikom i odijeljenim predvorjem s orguljama te oltarom na kojem se nalazi kip sveca. Kapelu je 26. srpnja 1682. posvetio biskup Martin Borković (ploča na desnom zidu kapele). Do g. 1729. crkvica se našla u lošem stanju. Zbog toga je više puta obnavljana, g. 1774., 1767. i nakon potresa g. 1884., kada je učinjeno temeljito uređenje.
Nekadašnje groblje stanovnika Gradeca na “Peneznoj gorici” uređeno je u perivoj sa zavjetnom kapelom koju su iz zahvale izgradili Gradečani, “muško i žensko, gospoda i senatori i obrtnici vlastitim rukama”, od 1648. do 1656.
Na groblju su pokapani siromašniji građani Gradeca i Ilice, ali od g. 1811. i ostali građani i ljudi židovske vjere, ali i neki uglednici, poput Vatroslava Lisinskoga (umro g. 1854.). Ukopi su prestali 6. ožujka 1877., godinu dana nakon otvorenja Mirogoja. Pročelje i toranj kapele obnovljeni su g. 1935. i 1974., kada je objekt proglašen zaštićenim spomenikom kulture.
Današnji je dan posvećen onima kojih više nema…
