Cijene energije u kućanstvima variraju ovisno o tome u kojem gradu i dijelu Europe živite, a iznosi mogu biti značajno viši ili manji. Na to ne utječu jedino cijene energenata, već i različit pristup u obračunu poreza, subvencija i distribucijske naknade. Jedan je od ključnih faktora na iznos na računima za plin i elektičnu energiju upravo udio koji odlazi na distribuciju.
Prema analizi austrijskog regulatora Energie-Control, mađarske agencije MEKH i konzultantske tvrtke VaasaETT kroz tzv. HEPI indeks (Household Energy Price Index), prikazane su krajnje cijene energije za kućanstva u većini europskih prijestolnica. Računi su razloženi na četiri osnovne stavke. To su cijena same energije, trošak distribucije, energetski porezi i PDV.
Udio je distribucije u ukupnoj cijeni struje za kućanstva, naprimjer, u travnju 2024. značajno razlikovao u europskim gradovima. Najniži je zabilježen u Nikoziji, svega 11 %, dok je Budimpešta bila na suprotnom kraju ljestvice s čak 65 %. Amsterdam je također imao visoki udio, 60 %, ali bi on pao na 39 % kad bi se u obzir uzeo povrat poreza. Budimpešta i Amsterdam predstavljaju najekstremnije slučajeve, gdje distribucijski troškovi čine više od pola računa za struju. S druge strane, prosjek za EU-27 iznosi 28 %. Gradovi poput Luksemburga (46 %), Podgorice (43 %) i Bukurešta (42 %) također imaju značajne udjele.
Premali račun za struju ostavio ga u nevjerici: ‘Bolje ti je to odmah rješavati’
Viši od prosjeka
U glavnim gradovima srednje i istočne Europe, uključujući Kijev, Vilnius, Rigu, Zagreb, Beograd i Varšavu, distribucijski troškovi su osjetno viši od europskog prosjeka. Od zapadnoeuropskih gradova izdvaja se Pariz s 35 % i Lisabon s 34 %. U nordijskim zemljama, pak, bilježe se znatno niži udjeli. Helsinki, Oslo, Stockholm i Kopenhagen imaju između 17 i 23 %, dok jug Europe predvode Atena i Rim sa samo 15 %.
Gradovi poput Berlina, Beča, Dublina, Praga i Talina smješteni su oko prosjeka, s udjelima između 29 i 31 %. Među glavnim gradovima pet najvećih europskih ekonomija, najniži udio bilježe London i Madrid – svega 18 %. Kad je riječ o plinu, distribucijski troškovi čine nešto manji dio računa – prosječno 23 %. Kijev ima najniži udio, samo 10 %, dok Bern u Švicarskoj prednjači s 43 %. Slijede ga Sofija s 37 % i Bratislava s 34 %, a Dublin je na 32 %.
Najniži distribucijski udio unutar EU-a zabilježen je u Amsterdamu – 13 %. Zagreb i Tallinn dijele isti postotak – 15 %. Među velikim ekonomijama Europe, razlike u distribuciji plina nisu toliko izražene kao kod struje. London i Madrid imaju udio od 22 %, što je ispod europskog prosjeka, a Rim 21 %. Pariz i Berlin bilježe još niže vrijednosti – 17, odnosno 16 %.
Ruska invazija utjecala
Stručnjaci iz VaasaETT-a ističu kako omjer distribucije u ukupnoj cijeni ne odražava nužno i realan trošak, jer u mnogim zemljama energetska komponenta može biti subvencionirana ili podložna regulatornim ograničenjima. To se najbolje vidi na primjerima Budimpešte i Bukurešta. Iako Budimpešta ima znatno veći distribucijski udio (65 %), taj iznos iznosi 5,94 eurocenta po kilovatsatu, dok Bukurešta s udjelom od 42 % zapravo ima viši trošak – 6,75 centi. Razlika proizlazi iz ukupne cijene struje: 9,1 cent u Budimpešti, nasuprot 16,1 cent u Bukureštu.
Sličan obrazac može se primijetiti i kod cijena plina u tim gradovima. Važno je napomenuti da se struktura troškova za energiju može mijenjati ovisno o tržišnim i političkim okolnostima. Jedan od primjera takve promjene bila je ruska invazija na Ukrajinu 2022. , koja je dovela do velikih poremećaja na energetskom tržištu.
U travnju 2024. cijena električne energije za kućanstva kretala se od 9,1 eurocent u Budimpešti do 40,4 centa u Berlinu, dok je prosjek EU-a bio 24,7 centi. Cijene plina rasle su od 2,5 centa u Budimpešti do 34,1 cent u Stockholmu, s prosjekom od 11,1 cent po kilovatsatu za EU-27, piše Euronews.
Dolazi promjena u obračunu struje: Zbog ovoga bi račun mogli plaćati dvostruko više
