Vijest o tome da je papa Franjo umro na Uskrsni ponedjeljak rastužila je vjernike diljem svijeta. Mnogi su se nadali kako će se omiljeni papa oporaviti od teških zdravstvenih problema, zbog čega je čak proveo pet tjedana u rimskoj bolnici Gemelli.
Zbog njegove bolesti se već ranije počelo raspravljati o mogućim nasljednicima pape Franje na čelu Katoličke crkve. Iako je teško sa sigurnošću predvidjeti tko će biti sljedeći papa, neki kardinali ističu se kao potencijalni kandidati. Zasad se među favoritima spominje kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Vatikana poznat po diplomatskoj vještini i dugogodišnjem iskustvu u vatikanskoj diplomaciji. Tu je i kardinal Luis Antonio Tagle, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda i bivši nadbiskup Manile, cijenjen zbog svoje teološke dubine i pastoralnog pristupa.
Kardinal Peter Turkson iz Gane, iako je 2021. podnio ostavku na svoju funkciju u Vatikanu, i dalje se smatra mogućim kandidatom zbog svog rada na pitanjima društvene pravde i klimatskih promjena. Kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne, poznat po svom ekumenskom radu i bliskosti s pokretom Zajednica svetog Egidija, te kardinal Robert Sarah, bivši prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata iz Gvineje, prepoznat po svojim konzervativnim stavovima, također su među favoritima.
Nije tajna da je Rimska kurija podijeljena oko dvanaest godina pontifikata pape Franje. Naslijedivši Benedikta XVI., koji je s tog mjesta odstupio zbog bolesti i starosti, Franjo je Crkvu uveo u brojne reforme. Zalagao se za siromašne, približavao Crkvu vjernicima i nevjernicima, iskazivao se brojnim kontroverznim postupcima. Njegove male geste, poput one kada se iskrao iz Vatikana da bi pojeo pizzu u omiljenoj rimskoj pizzeriji, zadavale su glavobolje pripadnicima osiguranja, ali Franjo je baš zbog toga jedan od omiljenijih papa u novijoj povijesti Katoličke crkve.
Oštar stav
Iako je uvijek jasno govorio o homoseksualnosti kao grijehu, svećenicima je rekao da mogu blagosloviti istospolne zajednice, a oštro se postavio i prema svim seksualnim prijestupnicima u Crkvi. No njegove liberalne reforme s jedne su strane privukle simpatije mnoštva, ali i neodobravanje konzervativnih kardinala koji su smatrali da Franjo vodi Crkvu u pogrešnom smjeru. Zbog toga će konklava koja će uslijediti nakon Franjine smrti najjasnije pokazati kako stoje stvari u Vatikanu. Važno je napomenuti da je proces izbora novog pape složen i podložan mnogim utjecajima, uključujući geopolitičke čimbenike, teološke smjerove i unutarnje dinamike u Kardinalskom zboru. Stoga, iako postoje favoriti, konačni izbor često iznenadi. Ipak, odlučili smo predstaviti dosadašnje favorite u borbi za Petrovo prijestolje.
Kardinal Robert Sarah istaknuti je gvinejski prelat Katoličke crkve, poznat po svojoj dubokoj duhovnosti, konzervativnim stavovima i značajnom doprinosu unutar crkvenih struktura. Rođen 15. lipnja 1945. u selu Ourousu, tadašnjoj Francuskoj Gvineji, Sarah je odrastao u obitelji koja je prešla s animizma na kršćanstvo.
S 12 godina započeo je svoje obrazovanje u malom sjemeništu Saint Augustine u Bingervilleu, Obala Bjelokosti. Nakon političkih previranja nastavio je studije u sjemeništu Saint Mary of Dixinn u Conakryju u Gvineji. Daljnje teološko obrazovanje stekao je u Velikom sjemeništu u Nancyju, Francuska, te na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je stekao licencijat iz teologije. Također je diplomirao iz Svetog pisma na “Studium Biblicum Franciscanum” u Jeruzalemu. Dana 13. kolovoza 1979., u dobi od 34 godine, imenovan je nadbiskupom Conakryja, postavši najmlađi biskup na svijetu u to vrijeme. Papa Ivan Pavao II. nazvao ga je “biskupom bebom”. To se možda i moglo reći za njegovu dob, ali nipošto za njegovu hrabrost.
Otišao je omiljeni papa Franjo: Od djetinjstva je imao problema s plućima
Najmlađi biskup
Tijekom službe u Gvineji Sarah se suočio s represivnim režimom Ahmeda Sékoua Touréa. Unatoč prijetnjama i progonima, hrabro je branio slobodu Crkve i ljudska prava. Touré je čak planirao njegovo ubojstvo, no umro je prije nego što je plan mogao biti izvršen. Godine 2001. papa Ivan Pavao II. imenovao je Saraha tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda. Deset godina poslije, papa Benedikt XVI. postavio ga je za predsjednika Papinskog vijeća “Cor Unum”, zaduženog za organizaciju katoličkih humanitarnih aktivnosti diljem svijeta. Papa Franjo ga je 2014. imenovao prefektom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, gdje je služio do veljače 2021. Kardinal Sarah poznat je po svojim konzervativnim stavovima, posebno u pitanjima liturgije, morala i društvenih tema.
Zagovara tradicionalne liturgijske prakse i često ističe važnost tišine u duhovnom životu. U svojoj knjizi “Snaga tišine: protiv diktature buke” piše: “Vrijeme je da se pobunimo protiv strahovlade buke, koja nam pokušava zdrobiti srce i razum.” Također je kritizirao “zapadne homoseksualne i abortivne ideologije”, nazivajući ih “djelima đavla” i uspoređujući ih s nacizmom i islamističkim terorizmom. Njegovi stavovi o migracijama također su izazvali pažnju; istaknuo je da je “bolje pomoći ljudima da napreduju u njihovoj kulturi nego ih poticati da dođu u Europu u punoj dekadenciji”.
Izabere li Kardinalski zbor upravo njega za Franjina nasljednika, bit će to jasan znak da se kurija okreće od stavova koje dulje od desetljeća promiče popularni Franjo. S druge je strane spektra kardinal Pietro Parolin, trenutni državni tajnik Svete Stolice. Rođen 17. siječnja 1955. u Schiavonu, provincija Vicenza, Italija, Parolin je u dobi od 14 godina ušao u sjemenište u Vicenzi. Za svećenika je zaređen 27. travnja 1980. Nakon ređenja stekao je diplomu iz kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.
Novi izazovi
Parolin je počeo graditi svoju diplomatsku karijeru 1. srpnja 1986., služeći u nuncijaturama u Nigeriji i Meksiku. Tijekom službe u Meksiku pridonio je uspostavi diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Meksika 1992., nakon više od stoljeća bez formalnih veza, a 2002. imenovan je podtajnikom za odnose s državama u Državnom tajništvu, gdje je igrao ključnu ulogu u jačanju odnosa s Vijetnamom i sudjelovao u dijalogu između Izraela i Palestinaca. Kao iskusni diplomat, kardinal Parolin zagovara rješavanje sukoba dijalogom i međunarodnom suradnjom.
Njegova uloga u obnovi diplomatskih odnosa SAD-a i Kube 2014. ističe njegovu sposobnost posredovanja u složenim međunarodnim pitanjima. Također, tijekom posjeta Ukrajini u srpnju 2024. prenio je poruku pape Franje o bliskosti i nadi, naglašavajući vjeru u Božju moć čak i u teškim vremenima: “Iako su naše nade ograničene, znamo da je Bog veći od nas samih, naših srca i naših sposobnosti.”
Kardinal Parolin promiče inkluziju i socijalnu pravdu, posebno u kontekstu obrazovanja i pastoralnog rada. Tijekom posjeta Sveučilištu Fordham u New Yorku u listopadu 2024., istaknuo je važnost zajednica koje prihvaćaju različitosti, u duhu ignacijanske tradicije i Kristova nauka: “Duh Sveti želi zajednice koje prihvaćaju, a Fordham, kao katoličko sveučilište u isusovačkoj tradiciji u ovom gradu New Yorku, jedinstveno je pozicioniran da cijeni i potiče kreativnost kojom Bog djeluje.” U pitanjima migracija kardinal Parolin naglašava potrebu za solidarnošću i zaštitom dostojanstva svakog pojedinca. U obraćanju Ujedinjenim narodima istaknuo je zajedničku odgovornost država za zaštitu klime i okoliša, povezujući to s temeljnim ljudskim pravima: “Često čujemo u dvoranama Ujedinjenih naroda o ‘odgovornosti za zaštitu’. Sveta Stolica vjeruje da se to odnosi i na kontekst klimatskih promjena.”
Preminuo je papa Franjo: Ovo je bila njegova posljednja poruka
Moralno zlo
Kardinal Parolin ističe važnost solidarnosti i zaštite dostojanstva migranata. Više je puta naglasio zajedničku odgovornost država za pružanje pomoći i integraciju onih koji traže bolji život, pozivajući na međunarodnu suradnju i poštovanje ljudskih prava. U skladu s učenjem Crkve, kardinal Parolin razlikuje poštovanje prema osobama homoseksualne orijentacije i neslaganja s redefiniranjem braka. Nakon referenduma u Irskoj 2015., gdje je legaliziran istospolni brak, izjavio je da je rezultat “poraz za čovječanstvo”, izražavajući zabrinutost zbog promjene tradicionalnog shvaćanja braka. Unatoč tomu, zagovara pristup koji kombinira vjernost crkvenom nauku s pastoralnom brigom i poštovanjem prema svim osobama.
Čvrsto se protivi pobačaju, smatrajući ga ozbiljnim moralnim zlom. Naglašava svetost ljudskog života od začeća do prirodne smrti i poziva na zaštitu nerođenih. Također ističe potrebu za pružanjem podrške trudnicama i obiteljima kako bi se stvorili uvjeti u kojima se život može cijeniti i zaštititi.
Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson istaknuti je ganski prelat Katoličke crkve, poznat po predanosti socijalnoj pravdi, ekumenskom dijalogu i očuvanju okoliša. Rođen 11. listopada 1948. u Nsuta-Wassawu, Gana, Turkson je četvrto od desetero djece u obitelji s metodističkom majkom i katoličkim ocem. Nakon osnovnog obrazovanja pohađao je Sjemenište svete Terezije u Amisanu te Sjemenište svetog Petra u Peduu. Teološke studije nastavio je na sjemeništu St. Anthony-on-Hudson u Rensselaeru, New York, gdje je stekao magisterij iz teologije. Daljnje obrazovanje iz Svetog pisma završio je na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, gdje je stekao licencijat. Izuzetno je aktivan u mnogim društvenim pitanjima. Podržava tradicionalno učenje Crkve o kontracepciji.
Briga o planetu
Još 2009. izjavio je da kondomi nisu pouzdano sredstvo u borbi protiv HIV/AIDS-a u Africi, ističući njihovu lošu kvalitetu i potrebu za promicanjem vjernosti i apstinencije. Turkson je priznao da su sankcije protiv homoseksualaca u Africi ponekad pretjerane, ali je također naglasio važnost poštovanja tradicionalnih kulturnih vrijednosti. Istaknuo je razliku između moralnih načela i ljudskih prava, pozivajući na poštovanje kulturnih normi uz zaštitu temeljnih prava. U odgovoru na globalnu ekonomsku krizu 2008., Turkson je 2011. predložio uspostavu “globalne javne vlasti” i “središnje svjetske banke” za regulaciju financijskih institucija, kritizirajući “idolopoklonstvo tržišta” i neoliberalne pristupe ekonomskim problemima. Kao ključni suradnik u izradi enciklike pape Franje “Laudato si’”, Turkson se snažno zalaže za očuvanje okoliša i održivi razvoj, ističući moralnu odgovornost za brigu o planetu.
Kardinal Matteo Maria Zuppi istaknuti je talijanski prelat poznat po pastoralnoj osjetljivosti, predanosti miru i socijalnoj pravdi te angažmanu u međureligijskom dijalogu. Rođen 11. listopada 1955. u Rimu kao peto od šestero djece, Zuppi je odrastao u obitelji s dubokim katoličkim korijenima. Njegov pradjed bio je kardinal Carlo Confalonieri. Studirao je na sjemeništu u Palestrini i stekao bakalaureat iz teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu. Također je diplomirao književnost i filozofiju na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, s tezom iz povijesti kršćanstva. Zuppi je odigrao ključnu ulogu u mirovnim pregovorima tijekom građanskog rata u Mozambiku.
Kao posrednik Zajednice Sant’Egidio, sudjelovao je u pregovorima koji su doveli do potpisivanja Rimskog mirovnog sporazuma 1992., čime je okončan 17-godišnji sukob. Za svoj doprinos, zajedno s Andreom Riccardijem, proglašen je počasnim građaninom Mozambika. U svibnju 2022. papa Franjo ga je imenovao predsjednikom Talijanske biskupske konferencije (CEI).
Predanost miru
Njegovo imenovanje odražava povjerenje u njegovu sposobnost vođenja Crkve u Italiji u izazovnim vremenima. Poznat je po svom inkluzivnom i pastoralnom pristupu. Podržava dijalog s LGBTQ+ zajednicom, naglašavajući potrebu za novim pastoralnim pristupom koji promiče međusobno razumijevanje i prihvaćanje. U predgovoru talijanskog izdanja knjige “Building a Bridge” Jamesa Martina istaknuo je važnost stvaranja zajednica koje prihvaćaju sve osobe. Također je aktivan u promicanju mira. Papa Franjo ga je 2023. imenovao posebnim izaslanikom za mirovnu misiju u Ukrajini, s ciljem smanjenja napetosti i traženja humanitarnih rješenja u sukobu. Zuppi zagovara Crkvu koja je bliska ljudima i njihovim svakodnevnim problemima, promičući dijalog, inkluziju i socijalnu pravdu kao temeljne vrijednosti svog pastoralnog djelovanja.
Ozbiljan kandidat za novog Svetog Oca
Kardinal Luis Antonio Tagle istaknuti je filipinski prelat Katoličke crkve, poznat po svojoj pastoralnoj osjetljivosti, teološkoj učenosti i predanosti socijalnoj pravdi. Rođen 21. lipnja 1957. u Manili, Filipini, Tagle potječe iz skromne obitelji, baš kao i papa Franjo. Njegov djed po majci migrirao je iz Kine na Filipine kao dječak, što je iskustvo koje je duboko utjecalo na Tagleovu svijest o migracijama i identitetu. U jednom intervjuu o migrantima, prisjećajući se djedove migracije, rekao je: “U njima sam vidio svog djeda koji je rođen u Kini, ali je bio prisiljen napustiti svoju domovinu kao mladić sa svojim ujakom u potrazi za boljom budućnošću.” Kao nadbiskup Manile, Tagle je bio poznat po bliskosti s vjernicima i angažmanu u socijalnim pitanjima. Godine 2015. izabran je za predsjednika Caritasa Internationalis, globalne mreže katoličkih humanitarnih organizacija. Također je umjeren u ocjeni kontroverznih teološko-društvenih pitanja poput homoseksualnosti i pobačaja.
Kardinal Tagle zagovara pristup koji kombinira vjernost crkvenom nauku s pastoralnom osjetljivošću. Istaknuo je potrebu za novim jezikom i pristupom prema osobama homoseksualne orijentacije, nevjenčanim majkama i razvedenim te ponovno vjenčanim katolicima. U jednom intervjuu izjavio je: “Crkva mora pažljivo razmotriti svoj jezik i pristup kako bi osigurala da ne koristi oštre riječi koje mogu povrijediti ili isključiti.”
