Hrvatska ovih dana obilježava 30. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, a središnji događaj bit će svečani vojni mimohod koji se održava u četvrtak, 31. kolovoza u Zagrebu. Iako službeni narativ ističe važnost okrugle godišnjice kao povoda za manifestaciju, u pozadini se, prema mnogima, kriju dalekosežniji motivi.
Naime, Hrvatska je pred velikim ulaganjima u obranu, a dogovoreni NATO planovi tražit će od članica višestruko veća izdvajanja. Povećani vojni proračun trebat će opravdati pred domaćom javnosti, a mimohod se čini kao idealna platforma.
Na zagrebačkim ulicama i nebu očekuje se demonstracija nove, skupe vojne tehnike, koju je Hrvatska nabavila posljednjih godina. Osim pokazivanja snage, mimohod ima i funkciju popularizacije vojnog poziva, osobito u svjetlu sve izglednijeg ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka.
Ne zaboravite da je sutra mimohod: Evo kojim putem nećete moći po Zagrebu
‘Hrvatska ne gradi obranu s obzirom na Srbiju’
No, u dijelu javnosti pojavljuje se i teza da je mimohod poruka Srbima, s obzirom na to da se u Beogradu već najavljuje slična parada za rujan. Ipak, neovisni politički analitičar Davor Gjenero odbacuje takvo tumačenje: “Nema nikakvog razloga se te dvije parade uspoređuju, naprosto zbog toga što je Hrvatska u NATO-u, pa ne gradi samostalno svoj obrambeni sustav, a niti s obzirom primarno na Srbiju”, kaže u razgovoru za DW. Dodaje, međutim, da srpski predsjednik Aleksandar Vučić uporno želi nametnuti tu usporedbu: “Primjerice, njemu je bilo veoma stalo do podatka da je po indeksima vojne spremnosti zadnjih godina Srbija preskočila Hrvatsku“, dodao je on, “dok ovdje nije bilo posebnog uzrujavanja oko toga.“
Gjenero smatra da je ključno razumjeti širi kontekst, a to je promjena obrambene politike unutar NATO-a, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu i potencijalnog povratka Donalda Trumpa na čelo SAD-a. “Protekla je era znana kao Pax Americana, ali sada je sve postalo upitno i problematično, a prije svega trošak obrane Europe. S tim u vezi stoji i generalni redizajn ekonomsko-političkih relacija između država i kontinenata. Hrvatska traži svoje mjesto u tome. A posebno traži način da nekako kompenzira predviđeni trošak za vojsku. Da iskoristi naoružavanje za razvoj svoje industrije”, kaže Gjenero.
“No zasad u tome imamo samo dvije bitne korporacije, HS Produkt i Šestan Busch, uz novosti iz tvrtke Orqa koje se čine zanimljivim. S druge strane, krajnje je za Hrvatsku neugodno to što je upropastila svoju brodogradnju, pa sad više nema kapacitet za gradnju vlastite vojne flote. A mora ju imati, već i zbog obalne straže“, zaključio je.
Šiber: Jad i bijeda sustava
Ivan Šiber, stručnjak za političku psihologiju i marketing te profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, smatra da upravo svjedočimo tome kako čitava Hrvatska pokušava naći uporišne točke za opravdavanje logike vlasti i opće situacije. A nju karakteriziraju, po njegovu mišljenju – jad i bijeda. “Nisu to preteške riječi”, kaže Šiber za DW, “jer je tako i politički i ekonomski i demografski i svakako. Okrugla brojka godišnjice Oluje pritom je praktična za reklamu. No usporedio bih taj mimohod i njegovu zasigurno pozamašnu cijenu s onim skromnim, marginalnim obilježavanjem prije dva i pol mjeseca.”
Šiber misli time na proslavu 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Vlast se prema tome odnosila dosta suzdržano: “No zato se po medijima dalo čitati kako to nije ni bilo oslobođenje, što je stajalište iza kojeg neformalno stoje najjače političke snage u zemlji. Po njima Hrvatska počinje tek od 1991. godine, dok nam je sva pretpovijest tuga i žalost. Naravno, ja ovim primjedbama ne želim umanjiti značaj Oluje ni njezine proslave, ali nama je povijesna slika krajnje neuravnotežena, kao u SAD-u s Građanskim ratom“, mišljenja je Ivan Šiber, piše DW
“Znate, tamo u filmovima i drugdje uvijek možete osjetiti u prvom planu tu nekakvu patnju američkog Juga”, dodaje ovaj politolog, “i njihovu tradiciju te očiti, izraziti resantiman. Ali, kad govorimo o Americi, u Hrvatskoj bismo trebali znati i to da je npr. kompletno irsko useljeništvo tamo bilo slano direktno na prvu liniju, u zamjenu za državljanstvo! Spominjem to zbog današnjih najava nekih novih ratova, prema čemu u izvjesnoj relaciji stoji i ovaj mimohod. No mi i dalje imamo problem s Drugim svjetskim ratom, partizanima i ustašama, gdje pobjeda jednih automatski znači poraz drugih, bez kompromisa“.
Šiber inzistira na stavu da prezentacija oružja ne može za Hrvatsku biti od onolikog značaja kao što bi to bilo dosljedno zastupanje nacionalne politike i vjerodostojne pozicije u međunarodnim odnosima. “Hrvatska državna vlast mora se uskladiti s našim ustavom, prestati se stidjeti pobjede u Drugom svjetskom ratu, okrenuti se iskreno tim vrijednostima, pa će i mimohodi doći na svoje“, rekao je on o ovogodišnjoj proslavi Oluje i – nabavci novog oružja. Iza te politike intenzivnog naoružavanja mora stajati konkretna politika odnosa prema vlastitoj prošlosti, s obzirom i na 40-e i 90-e godine prošlog stoljeća, ili će biti teško govoriti o nekoj budućnosti Hrvatske, uvjeren je Šiber.
Uoči sutrašnjeg mimohoda Zagrepčane na nebu dočekao zadivljujući prizor: ‘Lete kao ludi’
