Osmogodišnja djevojčica Ivana Horvat iz Istre umjesto da pravi listu želja za božićne poklone, raspravlja o omiljenim igricama ili pak vodi bitku s roditeljima oko pospremanja sobe, živi život kakav niti jedno dijete nikada ne bi trebalo živjeti.
Pa ipak, iza ove malene hrabrice su dvije operacije i zračenje, a ispred nje teška i vrlo nepredvidiva budućnost. I dok obitelj strepi koliko i kakvih je godina pred njom, dijagnoza neurofibromatoza tipa II, poremećaj koji uzrokuje rast tumora čini svoje i koliko im je poznato, ima ih čak sedam.
Sve je počelo 2021. kada je Ivana imala svoju prvu operaciju tumora u jednoj zagrebačkoj bolnici. “Rečeno nam je da bi nakon te operacije trebali biti mirni, ali šest mjeseci nakon toga tumor se ponovno pojavio i 2023. išla je na ‘Gama nož’, ali po nalazima se vidjelo da je tumor isti”, započela nam je priču Ivanina pomajka Kristina Horvat.
Stanje se pogoršalo
“Počela je oticati, glava ju je strašno boljela, izgubila je osjet na desnoj strani lica, dosta joj se usna spustila, baš se vidjelo da nešto nije kako treba. Zaprimljeni smo u osječkoj bolnici jer smo tad živjeli u Baranji, ali već sutradan smo se našli ponovno u Zagrebu”, dodaje ogorčeno tvrdeći kako nitko od liječnika nije reagirao na njeno stanje pa su taj isti dan došli u drugu zagrebačku bolnicu po još jedno mišljenje.
“Od poznanika su saznali za slučaj djevojčice kojoj se predviđalo još šest mjeseci života, ali je odlaskom u bolnicu Acibadem u Istanbulu uspješno operirana. Potom smo došli u njihovo predstavništvo u Rijeci i za nekoliko dana dobili informaciju da moramo doći u Tursku gdje nas je primio svjetski najbolji kirurg na području neuropedijatrije”, prepričava nam Kristina.
Imali su kratak rok za skupiti sva sredstva potrebna za preglede, liječenje i boravak u Turskoj, ali Zaklada Mila za sve je uskočila i pokrila dio koji nedostaje. “Kad smo stigli u Tursku doktor je bio ogorčen jer se dogodio propust u prijašnjoj operaciji te se morao sastati s kolegama kako bi napravili plan, potom smo se vratili u Hrvatsku da bi opet za 14 dana išli u Tursku kada je Ivana napokon i operirana, a cijelu operaciju smo pratili i na ekranu i koštala je više nego li je na početku rečeno, s 26 na 56 tisuća eura”, ističe Kristina dodavši kako su joj ondje pronašli još sedam tumora za koje zu Hrvatskoj nitko nije znao.
Nerazumijevanje okoline
Ivana je, tvrdi nam njena pomajka, svjesna cijele situacije. “Podnosi sve ovo jako teško, nikako, krenula je u školu, ne vidi. Slijepa je na desno oko, a na lijevo vidi pet posto. Približi si bilježnicu na tri četiri centimetra, glava ju boli, kosti, mišići, a za bolove koristi paracetamol koji joj trenutno olakšava bol”, s težinom u glasu nam prepričava Ivaninu svakodnevicu. Djevojčici je teško, ali i njenoj obitelji gledajući kroz što prolazi i ne videći svijetlu točku.
“Jako se teško nosimo sa svime, ne spavamo, nervozni smo i ne znamo što nas sutra čeka. Iz Baranje smo preselili u Istru u potrazi za boljim životom. Djeca joj se u razredu smiju, ima pomoćnika u nastavi koji niti nije svaki dan s njom”. U ovoj teškoj životnoj situaciji u kojoj su se našli, obitelj Horvat je pokrenula građansku inicijativu kako bi se skupio novac za ponovni odlazak u Tursku, a upitno je i hoće li Ivana dobiti lijek koji joj je prepisan još dok je bila ondje na liječenju.
“Svjesna je ona svega, traži da joj se kaže. Zadnji put kad smo išli na razgovor za lijek, kad nam je doktor rekao da ga neće dati, rekla je da joj kažemo što je bilo, tata ju je pitao jel’ želi istinu na što je ona rekla da ju želi znati, kako lijek nije odobren, rasplakala se i rekla ja nikad neću ozdraviti”, tužno je prepričala Kristina.
Obitelji Horvat možete pomoći uplatom na IBAN: HR 9024020063213292673 ili BIC: ESBCHR22.
