Većina pripadnika starije generacije jako dobro znaju za riječ jamac, a dobar dio njih pristao je nekome ‘dati svoj potpis’ ili su pak i sami bili u potrebi za takvom vrstom pomoći. Mnogi od njih reći će da su tada bila neka druga vremena, a neki su se i poprilično opekli pa su bili primorani vraćati tuđi kredit.
U takvoj nezavidnoj situaciji našao se i zagrebački glumac Kristijan Ugrina koji je posljednjih deset godina proveo otplaćujući dug jedne glumice kojoj je bio jamac, a koja je u međuvremenu preminula.
Loše vijesti iz banaka: Evo kome bi sve slijedeće godine mogle rasti rate kredita
To ga je dovelo u jako tešku financijsku situaciju pa je pronašao i dodatni posao kao dostavljač hrane. Posljednjih dana punio je medijske stupce zahvaljujući angažmanu njegove prijateljice, a rezultat svega je velik odaziv i u konačnici otplaćen kredit koji je Kristijanu skinuo teret s vrata.
‘Više nikada’
Zanimalo nas je što građani misle o tome, točnije da li ikada nekome bili jamac za kredit.
Nekako očekivani, većina je jasno dala do znanja da ne bi. Dio Zagrepčana je u prošlosti imao takva iskustva, ali ih više, kako navode, ne bi ponovili.
“Danas ne, prije sam bila u dobra stara vremena”, “Nikad nisam imala tak dobru plaću da bi mogla biti jamac”, “Bila jednom, sve dobro prošlo, ali više nikada”, “Bila sam i skupo platila, nikada više”, nizali su se komentari čitatelja.
Tek je mali dio njih rekao kako bi pristali biti jamac, a neki od njih su precizirali kako bi bili jamac samo svojoj djeci.
‘Smanji apetite’
“Ne (sad će me neki razapeti) jer sam generalno protiv uzimanja kredita kad nisi bolestan i možeš raditi uz svoj stalni još 2-3 posla i tako povećati prihode. Poznajem primjerice gospođu koja čisti puno radno vrijeme u jednoj školi, nimalo lak posao, i još stubišta u dvije zgrade, a nije ni mlada ni zdrava.
Ne bih solila nikome pamet, ali kredit je doista krajnje rješenje (stan i eventualno auto ali ako plaća to dopušta, kupi si polovni, u Njemačkoj koja je kudikamo bogatija to nije nikakva sramota), a naš narod ih, čast izuzecima, uzima olako. Ne odobravam odlaske na skijanje na 24 rate. Ako si neke stvari ne možeš priuštiti elegantno i bez odricanja (čitaj: od redovnih primanja) smanji apetite.
Otkrivena istina o štednji: Evo koliko prosječan Hrvat ima uloženo sa strane
A oprostite, obročna otplata i dopušteni minus je isto kredit. A bogami ne treba ti ni mobitel od 2000 eura – opet na tih čuvenih 12 rata ili čak 24. Ili barem ne traži jamce za to. Rado putujem, ali to nastavnička plaća baš ne omogućava pa prevodim i dajem poduku vikendom, svetkom i petkom i tako punih 40 godina. Ne putujem niti ljetujem na 24 rate jer ću već dok zadnju otplatim i zaboraviti gdje sam bila. Ispričavam se svima koji moje ‘germansko’ razmišljanje smatraju ekstremnim i krutim i želim im ugodan siječanjski boravak u Schladmingu, Brunicu, Dubaiju i na Maldivima na bezbroj rata. Osjećala bih se grozno da netko otplaćuje moje Gucci čizme i moja zimovanja”, pojasnila je Zagrepčanka u svom odgovoru.
‘Dala im se opća ovlast’
“To su sve gluposti sa jamcima u RH. Zar nije jednostavnije tražiti depozit kod dizanja kredita i zaštitu prihoda (vani se uredno može platiti osiguranje u slučaju da ostanete bez posla). Kod hipoteke bi nekretnina trebala biti dovoljno jamstvo da dizanje kredita, a ako osoba nema dovoljna primanja da sama digne kredit kako se onda od nje očekuje da otplaćuje isti? Bankama u RH se dala opća ovlast nad zaštitom svojeg novca, a treća strana mora biti dovoljno glupa da se dovede u dužničko ropstvo”, zaključio je čitatelj.
