S prvim danom Ruske invazije na Ukrajinu započelo je širenje netočnih informacija. U moru vijesti teško je znati koje su istinite, a sa svakim novim danom pojavljuju se
“Otkako je počeo rat, moj inbox je preplavljen porukama ljudi koji su mi govorili o obmanjujućim videima na svojim feedovima društvenih mreža i na profilima ljudi koji promiču teorije zavjere.
I to nije samo na društvenim mrežama – to je i propaganda koju sponzorira država koja gura lažne tvrdnje u eteru i šire”, rekla je Marianna Spring, novinarka BBC-a.
Stari zapisi
Postoje stvarni, uznemirujući videozapisi koji se dijele o tome što se događa na terenu u Ukrajini. No, ipak to su i snimke iz starih sukoba koje postaju viralne. Ljudi ih često dijele jer su šokirani – ili čak pokušavaju pomoći. U konačnici to samo još više doprinosi kaosu.
Spring je rekla kako je najbolje tražiti tragove koji ukazuju na vrijeme, putokaze te jezik kojim ljudi govore. Primjerice, videozapisi ruske invazije na Krim i eksplozije u Bejrutu 2020. naširoko su dijeljeni kao videi iz trenutnog sukoba.
Napomenula je kako se pomoću Google karata može otkriti je li video stvarno s mjesta na kojem se tvrdi da je snimljen. Istaknula je i korištenje obrnutog pretraživanja fotografija kojima se može vidjeti je li isti video ili slika već dijeljena online. To je znak da je recikliran iz prethodnog događaja.
Tko dijeli objavu
Važno je pronaći izvor od povjerenja. Oni koji su objavili obmanjujuće videozapise ponekad traže lajkove i dijeljenja. Ovo je uznemirujuće vrijeme – i postovi o tome što se događa u Ukrajini vjerojatno će se zaživjeti. Drugi dijele lažne tvrdnje kako bi progurali određene narative – da bi pojačali svoje političke agende ili da bi posijali sumnju i zbrku.
“Nekoliko mladih ljudi pričalo mi je o proruskim profilima koji se svađaju s Ukrajincima, sugerirajući bez ikakvih dokaza da je rat ‘insceniran’ ili da Ukrajina bombardira vlastiti teritorij.
Jedan čovjek kojeg sam intervjuirala objasnio mi je da čak ni slike njegove kuće u blizini Kijeva, potpuno uništene bombama, ne mogu uvjeriti te ljude. Mnogi od njih imaju malo ili nimalo sljedbenika, preuzeli su sliku profila s drugih mjesta na mreži i koriste generička korisnička imena. Također su počeli objavljivati tek nakon početka invazije. Teško je reći tko u konačnici vodi ove profile”, kaže novinarka.
Dezinformacije
Puno toga što je na društvenim mrežama o ratu je zastrašujuće. To izaziva reakciju – a to znači da ljudi ponekad dijele objave prije nego provjere jesu li stvarne. Dezinformacije se šire jer se poigravaju našim emocijama i pristranošću.
Nije nužno samo riječ o negativnim emocijama, ponekad i priče pune nade mogu postati viralne. Iako mogu podići moral, ipak pridonose kaosu na internetu i otežavaju shvatiti što se zapravo događa.
Informacijski rat je nešto više od društvenih medija. To je bitka koju vode vlade u Ukrajini i Rusiji, koje tjeraju propagandu. Pitanje zašto bi određeni izvor mogao nešto reći i je li to potkrijepljeno dokazima, prenosi N1.
