Vojno-redarstvena operacija Oluja u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba započela je 4. kolovoza, a završila 7. kolovoza 1995. godine.
Operacijom je vraćen cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije, ali pobjeda Hrvatske vojske stvorila je uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.
Oluja je ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Preduhitrila akciju bosanskih Srba
Oluja je za svega jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV i HVO u pravcu Kupresa i Livna te u pravcu doline Neretve i Metkovića, kao i protiv postrojbi Armije BiH na području Zapadne Bosne.

Vojne snage Srpske Vojske Krajine do kraja su Operacije Oluja također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskom kontrolom, a 5000 vojnika iz sastava opkoljena 21. kordunskoga korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položilo je oružje pred HV.
Dolazak do Banje Luke
Nakon Oluje snage HV-a u suradnji s HVO i Armijom BiH nastavljaju akcije protiv snaga bosanskih Srba u BiH i dolaze nadomak Banje Luke te u situaciji. Kada je zaprijetio potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine, uz međunarodno posredovanje sklopilo se trajnije primirje. U studenome 1995. godine sklopljen je Daytonski sporazum koji uspostavlja trajni mir.
Odmah po početku Operacije Oluja srpsko vodstvo provelo je evakuaciju stanovništva u skladu s ranijim planovima. Povratak evakuiranih civila bio je postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije i dalje ponavlja da su protjerani te zanemaruje okolnost da su vlasti paradržave Republike Srpske Krajine same provele evakuaciju. Također se zanemaruje okolnost da su se etnički Srbi kasnijih godina mogli vratiti na to područje, a mnogo od njih su to i učinili.












