Bivši ministar poljoprivrede i član Domovinskog pokreta Josip Dabro opet se veseli. Na sreću mnogih, ovaj put bez vatrenog oružja. Naime, u ponedjeljak je proslavio svoj 43. rođendan.
Okružen tamburašima, Dabro je u glas zapjevao “Tjeraju me do tamnice puste”, a potom je izvadio novčanicu od 100 eura i ‘zakitio’ harmonikaša.
Slavonski političar nikada nije skrivao da je ljubitelj dobrog provoda, ali i da voli bosanske sevdalinke. No, zanimljivo stih iz pjesme koju Dabro pjeva dolazi iz jedne vrlo tamne strane hrvatske povijesti.
Povijesni kontekst pjesme
Naime, u Drugom svjetskom ratu je postojao logor u selu Krndija, nedaleko od Đakova. Napušteno njemačko selo bilo je ograđeno žicom, a ondje su zatvarali njemačko stanovništv, pretežno starce, žene i djecu.
Izvori ukazuju na to da je kroz logor prošlo do 4000 logoraša, a preko 1500 osoba je izgubilo život. U tom je periodu nastalo mnoštvo pjesama-tužbalica, a upravo jedna od njih sadrži stih koji je Dabro pjevao. “Jednog dana snijeg i kiša leti, od kuće me, majčice, sprovode agenti. Sprovode me do tamnice puste, pa mi sijeku, majčice, moje kose guste.
Krndija je žicom opletena, mila moja majčice, nigdje izlaz nema. Gore tama, a dolje su mravi, kad ja umrem, majčice, ti me zaboravi. U proljeće kad procvjeta cvijeće,
mila moja majčice, mene biti neće”.
Znakovito, Dabro je ovu pjesmu zapjevao prije nego li mu na osječkom Županijskom sudu treba početi suđenje. Općinsko državno odvjetništvo podiglo je protiv njega optužnicu jer su objavljene snimke da u javnosti puca iz vatrenog oružja. Zbog toga ga se tereti za dva kaznena djela, povredu djetetovih prava te nedozvoljeno posjedovanje oružja i eksplozivnih tvari.
Zbog povrede djetetovih prava prijeti mu kazna od jedne do pet godina zatvora, dok je za nedozvoljeno posjedovanje oružja predviđena kazna do tri godine.
