Katolici danas slave blagdan Velike Gospe, odnosno svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ovaj blagdan slavi se 15. kolovoza svake godine, a u Hrvatskoj je to i neradni dan.
Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Blagdan Velike Gospe proglasio je papa Pio XII. 1. studenog 1950. godine, no prije toga je postojala tradicije te svetkovine koja je sezala još do početaka kršćanstva.
O Marijinom uznesenju nakon ovozemaljske smrti pisali su neki od najvažnijih katoličkih teologa, kao što su sv. Bernard iz Clairvauxa i sv. Antun Padovanski. U posljednjoj knjizi Novog zavjeta, Apokalipsi, Gospa se ponovno pojavljuje kao važan simbol koji se odupire zlu u svijetu svedenom na simbol zmaja, odnosno sotone.
Najvažnija marijanska svetišta u Hrvatskoj
Gospa u kršćanskoj tradiciji predstavlja nježnost i ljubav, dobrotu, ljepotu i čistoću. Marija je nositeljica života koja osigurava nadu u svjetlu budućnost. Iako izgleda slabo suočena sa zmajem, njena skrovita snaga pokazuje da na kraju pobjeđuju ljubav, dobrota i život. To je simbolika blagdana Velike Gospe.
Blagdan Velike Gospe najvjerniji katolici obilježavaju hodočašćima u marijanska svetišta. U Hrvatskoj je takvih svetišta mnogo, a najpoznatija su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama te Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
Međutim među Hrvatima značajna su i marijanska svetišta izvan Hrvatske. Poseban značaj imaju Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.
Poznato ukazanje u Lourdesu
Najveće marijansko svetište na svijetu je Bazilika Gospe Guadalupske u Meksiku, koju godišnje posjećuje oko 20 milijuna vjernika. Prema predaji, Gospa od Guadalupea ukazala se na obližnjem brdu Indijancu preobraćeniku na katoličanstvo Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu davne 1531. godine te mu poručila da od biskupa zatraži izgradnju crkve u kojoj će ona puku iskazivati milosrđe, pomoć i zaštitu.
Najveće takvo svetište u Europi je Svetište Lourdes u Francuskoj, koje godišnje posjećuje 6 milijuna posjetitelja. Vjeruje se da je Blažena Djevica Marija posjetila Bernadettu, kasnije također proglašenu sveticom, 18 puta u špilji Massabielle. Marijino ukazanje ondje potvrdila je Sveta stolica i to još 1862. godine. Špilja se danas smatra jednim od najsvetijih lokaliteta u kršćanskom svijetu, a vjernici satima čekaju na kupanje u vodi koja se skuplja pod špiljom, za koju se vjeruje da je sveta sama po sebi.
Zanimljivo je da je u davno vrijeme postojao poseban blagoslov za ovaj blagdan, zvan blagoslov trava i cvijeća, a u nekim europskim državama i dalje se održao. Prema predaji, apostoli su u Marijinu grobu umjesto tijela pronašli cvijeće pa se Marija zato i zove “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez trnja” te drugim floralnim imenima. Ovaj blagoslov povezan je i uz dolazak sezone dozrijevanja plodova i kosidbu.
Marija ‘kraljica Hrvata’
Mariju su u Hrvatskoj zvali i kraljicom Hrvata te “fidelissima advocata Croatiae”, u prijevodu najvjernijom odvjetnicom Hrvata. Pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta najstariji je lik Gospe u hrvatskoj umjetnosti. Potječe još iz druge polovice 11. stoljeća, a pronađen je u crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina.
Tomašević proglasio blagdan Velike Gospe sajamskim danom u Zagrebu: ‘Prigodna prodaja’
Mariji su u čast posvećena 1.162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i na Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću.
Ovaj blagdan od velikog je kulturnog i vjerskog značenja većini Hrvata. Prema popisu stanovništva iz 2023. godine u Hrvatskoj je čak 83.2% građana katoličke vjeroispovijesti, a među Hrvatima Gospa je vjerojatno najvažnija svetica koju štujemo.
Dvije priče o uznesenju
Kako piše Hrvatska katolička mreža, nakon smrti, uskrsnuća i uzašašća Isusova Marija živjela s apostolima u Jeruzalemu. Prema predaji, tamo je živjela do kraja života, svakoga dana iznova prolazeći Križnim putom, slijedeći korake svoga Sina. Prema toj tradiciji, Marijino uznesenje dogodilo se u Jeruzalemu, kojega su svjedoci bili apostoli.
I danas se u blizini Maslinske gore nalazi crkva koju se drži mjestom Marijina groba, a štuje ga Istočna pravoslavna crkva. No, u Jeruzalemu se nalazi i drugo mjesto koje se naziva crkva Marijina usnuća, a kojom upravljaju benediktinski redovnici. Obje crkve brane svoju autentičnost mjesta Marijina uznesenja na nebo.
Druga tradicija, međutim, pripovijeda kako je evanđelist Ivan otišao u Efez, a mnogi vjeruju da je od tada i Djevica Marija bila s njim te je s tog mjesta uzašla na nebo. Ovo su vjerovanje zatim produbile i privatne objave bl. Ane Katarine Emmerich u 18. stoljeću koja je kuću Djevice Marije smjestila upravo u Efez.
Sestra Marie de Mandat-Grancey 1891. godine u tom je gradu otkrila kuću iz prvog stoljeća i ruševine crkve izgrađene na njoj u IV. stoljeću. Mjesto je postalo hodočasničko odredište mnogih vjernika, uključujući i više papa iz prošlog stoljeća.
“U svakom slučaju, gdje god da je Marija živjela u posljednjim danima svoga života, kad je uznesena na nebo, postala je naša Majka i ostaje Majka Crkve koja nas uvijek zagovara kod svoga Sina”, piše HKM.
