Iskustvo boravka u zatvoru za mnoge je samo stečeno iz filmskog svijeta. No i u našem društvu postoje pojedinci koji su iz razno raznih razloga završili iza rešetaka. S obzirom da je jedan muškarac nedavno i sam prošao to iskustvo, opisao je kako mu je otvorilo vidike, a zamolio je i druge na Redditu da opišu svoja saznanja.
“Jednom sam bio u pritvoru jer sam bio osumnjičen da sam sudjelovao u nečemu, ali potpuno drugi grad. Jedna od osoba je sličila dosta na mene, bar preko kamere. Imao svjedoke i alibi, tako da sam pušten drugi dan ujutro.
Sitnica, ali shvatiš da kad se zatvore ona vrata ćelije, da nema više ni tate ni mame, nema mobitela, nema ništa osim onih 12m kvadratnih, jednog čučavca i kreveta, na kojem je tko zna sve ležao do sada. To mi je baš dobro došlo u jednu ruku, jer do tada nisam imao shvaćanje što znači biti zatvoren, a vrlo lako možeš u sekundi si promijenit život i provest tako jako puno vremena”, napisao je.
‘Nema staklenog zida’
U komentarima su mu se javili oni koji su bili kraće vrijeme iza rešetaka. “Da, Remetinec. Sve ti je kako si složiš u glavi. Ako ne koristiš drogu i ne zadužuješ se je ok. Telka, društvene igre, cigarete, klopa. Ja sam bio nevin za djelo koje me se teretilo pa sam bio ogorčen na to. Žao mi je bilo što ne mogu biti sa obitelji. Ne bi ponovio”, naveo je.
“Bio sam zatvoren zbog vožnje pod alkoholom na triježnjenju. Drugi put zbog vožnje pod zabranom, pritvoren na Oranicama. Meni je to super, bez mobitela, mir tišina, naspavao sam se, meditirao itd. Izoliran od svakodnevnih gluposti i stresa. Besplatan odmor. E sad, pitanje je što bi bilo nakon nekoliko mjeseci ili godina. Problem su zatvori u Južnoj Americi, Aziji, itd. E to je problem di su okorjeli ubojice, psihopati, silovatelji, kriminalci itd. Tamo baš ne bi išao na odmor”, napisao je jedan bivši zatvorenik.
Filmske scene prepoznavanja opisala je jedna žena koja je imala iznimno neugodno iskustvo na radnom mjestu. “Bila sam na prepoznavanju u muriji što je bilo komično naspram američkih filmova. Prvo sam nakon pljačke na radnom mjestu (pištolj u glavu) gledala kartice ljudi prije osuđenih za slične zločine.
Ljudi na fotkama uhićeni prije 20 godina, masni grunge klinci koji bi sad imali godina koliko i moj počinitelj, po mojoj procjeni. Naravno ništa od toga. Kasnije su me zvali na prepoznavanje. Mali prozorčić sa šalufima koje otvore kad si spreman. Nema staklenog zida, al’ dovoljno da ga prepoznam. Davno bilo, lik je već vani. Poslali mi pismo da me obavijeste da ga puštaju”, navela je.
