U četvrtak se, 31. srpnja, velikim svečanim mimohodom Oružanih snaga u Zagrebu obilježava 30 godina od Vojno-redarstvene akcije “Oluja“, kojom je okončan Domovinski rat. Uoči ovog događaja oglasila se “Ad hoc feministička antiratna koalicija”, koja je o nadolazećem mimohodu iznijela stav.
U objavi na Facebook profilu, koju su potpisale “Antiratne feministkinje”, protive se paradi. “U kontekstu kada EU jedva da je protokolarno obilježila veliku 80. obljetnicu pobjede nad fašizmom, a komemoraciju bombardiranja Hirošime i Nagasakija, kao trajnog upozorenja na užase nuklearnog rata, prepušta marginaliziranim mirovnim organizacijama, kada se ‘Nikad više!’ iz 1945. već gotovo dvije godine sustavno ponavlja u Gazi, uz svesrdnu pomoć EU, Hrvatska organizira najveći vojni mimohod u svojoj povijesti. Fascinantno za militarističko društvo koje ovakvim ceremonijama demonstrira svoju moć, ali porazno za građansko društvo”, započele su službenu izjavu povodom mimohoda.
“Čemu i kome danas demonstrirati vojnu moć? Treba li nas divljenje militarističkim paradama nagovoriti i pripremiti za rat? Oni koji profitiraju na militarizaciji Europe i enormnom rastu nacionalnih vojnih budžeta, uz agresivnu propagandu iznova uvode obavezni vojni rok ne ostavljajući prostora za argumentiranu raspravu. Oni koji se razmeću podacima o brojnosti, vrsti i karakteru suvremenog naoružanja od javnosti kriju informacije o troškovima organizacije vojne parade i naknadnog saniranja gradskih prometnica”, tvrde.
‘Vojni mimohodi obilježja totalitarnih sustava’
“Demonstracija militarističke (nad)moći, uniformirani postroji i ustroji, stanje duha zamrznutog u paradigmi pobjede, istodobno je namjerni zaborav egzodusa, ubijanja civila i nerazjašnjenih sudbina nestalih. Maskulino vojničko tijelo na okupu, simbioza vojske s državom – jedinstvo je koje označava stanje dominacije, a ne jednakosti. Disciplina, poslušnost i vjernost državi i naciji odlike su protivne demokraciji i pluralnom demokratskom građanstvu. Povijest 20. stoljeća uči nas da su vojni mimohodi obilježja totalitarnih sustava, njihove nekrofilne naravi i nedostatka razvojnih vizija”, napominju.
Zabrinute se pitaju o smislu ovakvih mimohoda. “Koja je poruka razornih vojnih tehnologija doli trijumf volje ratne politike kao stalne prijetnje politici mira. Materijalna cijena ovakvog mimohoda u državi u kojoj nema novca za zdravstvo, za siromašne, za umirovljenike/ce, ali ni za borbu protiv ekocida i klimatskih promjena nije prihvatljiva. Još više zastrašuje činjenica da se umjesto obećanja života i politike dijaloga, mira i suradnje, koja se temelji na ljudskoj sigurnosti, nanovo zazivaju vojno-sigurnosni projekti, a državni i vojni dužnosnici u revanšističkoj maniri pozdravljaju vrijednosti “krvi i tla” i svjesno produbljuju društvene podjele.
Ne želimo da militaristička vlast koja se osilila bude garancija ‘nacionalnog opstanka’ i ‘nacionalne sigurnosti’. Ne želimo da bude iznad države i da upravlja državom. Ne želimo da vojni autoriteti i argumenti odlučuju o našoj budućnosti. Manifestacija vojne moći ne ukazuje na sigurnost ni snagu države. Riječ je zapravo o manifestaciji nemoći državnih institucija da ljudima osiguraju ispunjenje temeljnih potreba. Umjesto vojnih mimohoda koji slave disciplinu i lojalnost, agresivnost i napredne tehnologije smrti, zahtijevamo odgovorne političar/k/e i politike koje grade kulturu mira na dobrobit svih”, zaključile su.
