Turistička sezona je blizu vrhunca i brojni su turisti i ove godine iz svih krajeva svijeta došli u Hrvatsku. Kako i Hrvati kad putuju u inozemstvo tako i stranci kad dođu ovdje, osim prirodnih ljepota i znamenitosti, upoznaju i kulturu, običaje, navike i ponašanje domaćeg stanovništva.
Kako se Hrvati predstavljaju i kakav dojam ostavljaju iskreni su bili neki Amerikanci koji su došli ovdje.
Amerikancima je tako, primjerice, neobično vidjeti koliko je stara arhitektura europskih gradova, a ne mogu se načuditi niti tome koliko su nam male porcije te činjenice da se javni zahodi kod nas uglavnom plaćaju.
Na forumima su bili i komentari na račun Hrvatske: “U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u goste, već s vrata pitaju što ću jesti i piti, a uobičajeno je i donijeti kakvu bocu ili neki jestivi poklon
Zagrepčanin s odmora u Italiji: ‘Nek Nijemci koji kukaju odu tamo vidjet cijene i more’
Kruh se jede uz svako jelo
Kruh se jede uz svako jelo, uključujući i krumpir i tjesteninu, što je također zanimljivo. Jedna od najčešćih rečenica koje čujem za stolom je: ‘Uzmi još malo da se ne baci.’ Čudi me da bacanje hrane ovdje nije zakonom zabranjeno”, piše Liam.
Neobična im je i naša kultura oko ostavljanja napojnica. U SAD-u obično se ostavlja između 10 i 20 posto ukupne cijene obroka, dok je kod nas taj iznos dosta manji.
Prijatelj je vidio novčanicu koju sam ostavio na stolu, zgrabio je i tutnuo mi je u džep uz riječi kako je to doista previše”, navodi Amerikanac.
Žene guraju kolica s cigaretom
Upale su im u oči i neke poprilično negativne stvari prilikom posjete Europi. “Grozno je koliko ljudi puše. Na svakom koraku može se osjetiti dim, a ponekad je naći kafić u kojem se može disati nemoguća misija.
“Fuj, vdio sam žene koje guraju dječja kolica s cigaretom u ustima, kao i djecu od 12, 13 godina koja gase opuške po cesti”, užasnut je John.
Amerikancima je zanimljivo i koliko Hrvati ulažu truda u to da lijepo izgledaju dok hodaju gradskim ulicama, kao i što se ne trudimo pretjerano da budemo ljubazni jedni prema drugima. Također su zamijetili da se ne smijemo toliko kao i oni.
“Super mi je kako Dalmatinci razgovaraju. Tako su glasni i temperamentni da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako se ne svađaju, nego tako normalno razgovaraju o svakodnevnim stvarima.
