Ustavni sud Republike Hrvatske prije nekoliko je dana odlučio da ukidanje mjere roditelj odgojitelj nije bilo protuustavno. Ta je vijest očekivano naišla na veliko negodovanje onih koji još uvijek koriste tu mjeru. Ona će se, podsjetimo, postupno ukidati sve dok posljednji korisnik čije je dijete navršilo sedam godina života ne izađe iz mjere.
Ustavni sud dao Tomaševiću zeleno svjetlo: Ukidanje mjere roditelj odgojitelj nije protuustavno
No, ovaj pravni potez od strane Grada Zagreba stvorio je raspravu oko toga je li mjera roditelj odgojitelj bila demografska ili socijalna, te što država i jedinice lokalne samouprave mogu učiniti da potaknu natalitet u zemlji.
Neki tako uvode velike naknade za svako trećerođeno i dalje dijete i to u iznosima od više tisuća eura. Takvu je mjeru donedavno imao i Grad Zagreb, no ukinuo ju je u studenom ove godine. Povodom ove rasprave i nedavne odluke Ustavnog suda odučili smo pitati čitatelje treba li roditeljima s troje i više djece dati posebne povlastice u Zagrebu.
Država se treba brinuti za natalitet
Naši čitatelji po tom su pitanju podijeljeni te se dijele na one koji smatraju da su takve povlastice potrebne i nužne te oni koji su oštro protiv toga. No, mnogi smatraju da pomoć treba obiteljima s troje i više djece bez obzira na mjesto prebivališta.
“Ne samo u Zagrebu nego u cijeloj državi”, “Naravno da treba, i to u cijeloj Hrvatskoj”, “Država se treba pobrinuti oko nataliteta i pružiti jednake mogućnosti za svako dijete”, pišu komentatori. Jedna čitateljica smatra da se ne bi trebalo ograničiti na troje djece.
“Već od drugog djeteta treba roditeljima olakšati život. Rijetkost je vidjeti uopće roditelje s djecom, a nažalost u skladu demografskih trendova roditelji s djecom bit će endemske vrste uskoro”, smatra.
Rađanje djeteta je osobna stvar
“Naravno da treba! Istina je da svaka majka sebi rodi koliko želi djece, ali također ih rodi i državi, jer danas sutra će to dijete raditi u toj istoj državi i puniti državnu i gradsku blagajnu. Bez naroda (djece) nema ni države!”, svoj je stav izrekla jedna čitateljica.
Većina naših čitatelja koji su odgovorili na anketu ipak su mišljenja da takve povlastice nisu potrebne. “Rađanje djece osobna je stvar roditelja i nema nikakve veze s bilo kojom institucijom ili državom. Djecu rađamo iz ljubavi i kao roditelji trebali bismo biti spremni preuzeti brigu i odgovornost. Država može biti podrška, ali i ne mora”, piše jedna čitateljica.
“Njihova je odluka da imaju više djece, tako da je njihova dužnost i brinuti o njima. Povlastice samo za djecu s posebnim potrebama”, slaže se još jedna čitateljica.
Trebaju uredne plaće
“Praviš djecu, izvoli radi i brini za njih. Ja sam samohrani roditelj, podstanar, radila i digla dijete na noge bez ikakve socijale i povlastica. Znači može se. Najlakše napraviti djece pa dobiti kojekakve pomoći”, oštra je bila jedna komentatorica.
“Trebaju uredne plaće, a ne mizerija. Pomoć treba majkama s djecom s posebnim potrebama, bolesnim majkama. Nikakve druge potpore. Djeca su moja briga i nisam ih rodila da popravim demografsku sliku”, mišljenja je još jedna čitateljica.
