SVE TRAUMATIČNIJA ISKUSTVA SA STUDENTSKIH PRAKSI: ‘Morala sam nositi teške gajbe pive i ići po hranu’

www.kucasnova.com

Iskustva sa studentske prakse brojnih netom završenih studenata, često znaju biti traumatična i stresna. Pritom su zakinuti za brojna znanja i vještine koje su morali steći na praksi, no to im nije bilo omogućeno zbog loših poslodavaca ili loše razrađenog obrazovnog sustava.

Unatoč činjenici što se busamo o prsa kada je riječ o kvaliteti hrvatskog obrazovnog sustava, praksa pokazuje kako su hrvatski studenti itekako nezadovoljni sa svojim iskustvima sa studentske prakse. To bi trebala biti jedinstvena prilika da mladi ljudi svoju struku zaista nauče i da steknu prava znanja i vještine koje će im kasnije koristiti u njihovoj profesionalnoj karijeri. Međutim u Hrvatskoj to tako nije…

“Na studentskoj praksi u hotelu sam morala nositi gajbe pive i prati prljave šalice gosti koji su konzumirali svoje čajeve u wellness salonima”, rekla je dvadesestšestogodišnja K.Z . Nadovezala se i na nehumanost poslodavca kod kojeg je obavljala studentsku praksu: “Osim što nije znao poštivati svoje radnike koji su već ionako radili prekovremeno, a za što nisu bili plaćeni niti novčića više, prema nama praktikantima također se odnosio kao da uopće nismo dio radnog kolektiva”.

Mnogim mladim ljudima je studentska praksa jedno od prvih radnih iskustava na kojima započinju svoje prve profesionalne korake. Iskorištavanje mladih ljudi kako bi “zakrpali” probleme i nedostatke unutar svojih tvrtki učestali je problem u Hrvatskoj na koji nitko ne reagira. Drugi problem koji se javlja prilikom nedostojnog vrednovanja rada praktikanta je pad samopouzdanja te osobe i još veća nemotiviranost za obavljanje poslova koji se od njih očekuju na praksi. Sve su to problemima s kojima se susreću mladi ljudi, a pritom nitko ne čuje njihov glas.

U agenciji za PR, odlazila sam im po hranu

Druga sugovornica iz Zagreba nam je rekla kako je na studentskoj praksi u jednoj agenciji također imala loše iskustvo: “Očekivala sam na praksi u agenciji za odnose s javnošću kako ću naučiti što znači raditi na projektima. Međutim, od mene su se skrivale sve moguće informacije, a o sudjelovanju na nekom od projekata sam mogla samo sanjati. Često su me slali da idem u nabavu prehrambenih namirnica za tvrtku, a ako bih imala neki zadatak to bi se samo svodilo na istraživanja potrebno za njihove projekte”.

Loši međusobni odnosi unutar tvrtke gdje ljudi obavljaju praksu također mogu negativno utjecati na rad praktikanata.  Isto tako pozitivna strana cijele te priče je da praktikanti mogu kroz stjecanje loših i dobrih iskustava s prakse bolje se pripremiti za neko buduće radno mjesto.

K.Z. je rekla što joj se dogodilo na kraju njene prakse: “Zbog loših međusobnih odnosa između šefa recepcije direktorice marketinga moja praksa je skoro propala. Budući da se njih dvoje nisu dobro slagali, šef recepcije je pred sam kraj moje prakse dao otkaz pri čemu mi nije nitko mogao ispuniti papire s prakse. Čekala sam dva tjedna da mi novoimenovani šef recepcije ispuni papire s prakse, ali sam ipak dočekala”.

Sva ova iskustva mladih ljudi vrlo su neugodna i traumatična, a o svom problemu jedino mogu progovarati kroz međusobne razgovore ili putem foruma. Tek ostaje za vidjeti koliko će obrazovni sustav znati uskladiti teoretska znanja s praktičnim znanjima i pritom biti na strani onih koji tek stupaju na radna mjesta.

Komentari