Robert Frank davno je rekao da je fotografija usamljeno putovanje.
Fotografija za mnoge predstavlja pravi unutarnji mir i bijeg od stvarnosti u kojem postoje samo oni, njihov objektiv i čarolija svijeta koju žele zabilježiti.
Zavirili smo tako u svijet strastvenog fotografa iz Čakovca koji nam je otvorio vrata svog kreativnog uma, koji ga je odveo na brojna putovanja na kojima je zabilježio fotografije koje oduzimaju dah.
U stalnoj potrazi za nečim novim
Njegovo ime je Ivan Šardi i u konstantnoj je potrazi za nekim smislom, a u tome ga vodi i prati njegova ljubav prema fotografiji, putovanjima, poeziji, kao i svim načinima izražavanja i umjetnosti.
Za sebe kaže da “nikad nije zadovoljan”, stoga je u stalnoj potrazi za nečim novim. Osim fotografije bavi se i pisanjem, voli land art, a svirao je i više instrumenata kroz godine.
Budući da je volio istraživati svijet oko sebe, svoj je “rekvizit” za izražavanje pronašao upravo u fotografiji, što je kasnije preraslo u strast i ljubav.
Osoba pomoću kritika može samo rasti
Fotografijom se bavi neke 3-4 godine, no cijeli je život njome okružen; od utjecaja roditelja i djeda, knjiga koje proučava, pa do prijatelja koji su ga postepeno upoznavali s ovim medijem.
Naime, oba roditelja bavila su se fotografijom, a Ivan je oduvijek bio okružen iskrenim i kvalitetnim prijateljima i mentorima fotografima koji se trude uvijek biti iskreni.
“Ako je rad nekome dobar, uvijek tražim da mi objasni svoje argumente zašto im se fotografija sviđa. Jako volim dobronamjerne i argumentirane kritike jer iz njih možeš samo naučiti. Kada ih znaš prihvatiti, iz njih možeš samo rasti“, istaknuo je naš sugovornik.
Tajna dobre fotografije
Ivan sa sobom nosi fotoaprat što češće može, no zima nije njegovo razdoblje, stoga čega toplija vremena.
U posljednje se vrijeme bavi socijalnim aspektom fotografije, a sve manje estetsko umjetničkim, stoga ga sad motivira nešto treće.
“Fotografije, po mom mišljenju, ispadaju najbolje kada pričaju priču. Ne moraju biti tehnički ni estetski savršene, ali smatram da je priča koja gledatelja potakne na razmišljanje najbitnija”, kaže mladi fotograf.
[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Smatra da je “tajna” dobre fotografije u tome da ona mora potaknuti gledatelja ili “čitatelja” na razmišljanje, kakvo god ono bilo.[/box]
“Meni je fotografija vječna igra i potraga. Tjera te da odeš malo dalje da imaš drugačiji kut gledanja od nečeg već viđenog. Fotografija je zabilježena radoznalost. Meni je to bijeg iz stvarnosti kada ideš negdje u potragu za motivima ili za stvaranjem motiva kroz koje se izražavaš, tvrdi naš sugovornik.
‘Kada je umjetnik sam s motivom, nastaju najiskrenije fotografije’
Ivan se i dalje traži u predivnoj igri fotografije, stoga je naglasak na tome da je u stalnoj potrazi za nekim novim motivom, nekom novom pričom, nečim što bi motiviralo druge.Dosad je imao 3 samostalne izložbe i više njih skupnih, neke s drugim autorima, a neke s fotoklubom Čakovec čiji je ponosan član.
Sljedeća izložba vjerojatno će biti u njegovom rodnom Čakovcu, a u planu već ima i nekoliko drugih projekata.
Vodi se prema citatu Roberta Franka da je fotografija usamljeno putovanje.
“Najiskrenije i najbolje fotografije nastaju kada je umjetnik sam s motivom i kada mu se posveti 300 %, tako da moram reći da volim fotografirati sam, a suradnje su uvijek predivno iskustvo pri kojem naučiš nemjerljivo puno stvari koje kasnije možeš primijeniti na svoj put”, istaknuo je Ivan.
Vječna strast i ljubav
Iako mu fotografija predstavlja veliku strast, ljubav i igru, smatra da je danas “profesionalni” svijet često stresan i podređen nekim normama, pravilima i očekivanjima, stoga to nerijetko ubija kreativu, što Ivan ne može prihvatiti. Iz tog je razloga odlučio da će uz posao fotografija uvijek biti aktivnost u kojoj najviše uživa i u kojoj pronalazi sebe i svoj mir.
Ivan smatra da je danas fotografija dostupna svima, stoga joj opada “komercijalna” vrijednost, pogotovo kod ljudi koji na fotografiju ne gledaju kroz oči autora.
Dodao je da danas svi imaju “bratića koji fotka” pa će im on to odraditi jeftino ili besplatno, stoga to zatvara mnoga vrata.
“Sigurno ima ljudi koji žive od fotografije, ali mislim da nisu tu samo fotografije kao produkti, već i radionice, učenja i ostali popratni materijali na kojima se može zaraditi.
Neki ne žele živjeti od fotografije, već ju koriste kao način kako svoju percepiju svijeta prenijeti drugima, što poštujem još više”, dodao je naš sugovornik.
Želi uživati u životu i jednostavno se – prepustiti
Želja, planova i snova, kaže Ivan, uvijek ima, a od toga smo svi tkani, smatra fotograf, pa se ni on ne razlikuje.
“Htio bih puno putovati, ispričati koju foto priču, možda odraditi koju izložbu nekih ‘suvremenijih’ radova i jednostavno – uživati u životu!“ zaključio je perspektivni fotograf.
Za daljnju budućnost ne brine previše jer, kaže, na nju ne možemo utjecati, stoga se najbolje – prepustiti.
