Mladi studenti često imaju potrebu raditi nešto sa strane preko studentskog ugovora kako bi zaradili koju kunu. Iako su neka takva iskustva pozitivna, mnoga su i negativna, jer šefovi često puta znaju eksploatirati svoje mlade radnike. Jedan takav slučaj zadesio je našu sugovornicu Maju.
“To je bilo na 3. godini fakulteta kada mi je novac bio hitan. Imala sam dugove koje sam nekako morala riješiti. Jedan dan nakon predavanja otišla sam u SC i na oglasnoj ploči pronašla oglas na koji sam se javila. Riječ je bilo o maloj privatnoj firmi koja je u Pevecu na štandu prodavala nakit od medicinskog čelika”, rekla je Maja.
“Drugi dan morala sam se sastati sa svojom novom šeficom ispred Peveca. Jooj kako je bila draga i simpatična. Stvarno mi se svidjela i odmah sam pomislila “hvala ti Bože što je normalna, bit će mi ovdje super”, nastavlja svoju ispovijest Maja.
Sjetite se koliko vas je puta prevario nečiji prvi dojam, i gdje ste mislili kako je ta osoba zaista takva kakvom se predstavlja. No, nije dugo prošlo, a na vidjelo je izašla prava strana osobe. Sigurno ste to doživjeli bezbroj puta.
“Prvi dan na poslu prošao je super. Ustvari, mislila sam da je super. Šefica mi nije postavljala nikakve uvjete. Moj posao je bio stajati za štandom i prodavati nakit od medicinskog čelika. Naravno uvijek sam pobrisala i vitrinu i štand od prašine iako mi to nije bilo rečeno da radim. Dan je prošao bolje od očekivanog. Prodala sam nakita za 900 kuna”.
Kako kaže, šefica je bila oduševljena zaradom i počastila je Maju s kavom. Sve je bilo u najboljem redu do idućeg dana kada je primijetila da ju šefica špijunira iz daljine.
“Skužila sam da me špijunira iz daljine i nisam mogla vjerovati. “U redu” pomislila sam, to i nije tako strašno. Nakon samo sat vremena prišla mi je s leđa i izderala se na sav glas “zašto se vitrina ne sjaji i kakav je to pod”. Da stvar bude bolja, pod sam pobrisala 10 minuta prije nego je došla do mene i uvjerena sam da je to i vidjela. Svi su me gledali i smijali se, a ja nisam znala što da napravim. Došlo mi je da se istog trena pokupim doma…ali trebao mi je novac”.
Tog dana prodala je nakita za 700 kuna što uopće i nije tako loše, rekla nam je Maja i dodala kako se iz petnih žila trudila da ljudi kupe nešto pod svaku cijenu. Šefica je svaki dan bila sve gora i živčanija, priznaje nam sugovornica prisjećajući se njenih uvreda.
“Kozo jedna kak’ nisi uspjela danas prodat za 900 kuna, a neki dan jesi. Radi kaj god znaš i umiješ jer ja hoću takav promet inače se pokupi od kud’ si i došla”.
Maja nam je rekla kako su joj suze samo klizile niz lice dok ju je vrijeđala pred svima koji su tada bili u Pevecu. “Što je najbolje od svega dobila sam otkaz, a cijela ta agonija trajala je sedam dana za kojih sam dobila plaću od 100 kuna”, završava svoju priču Maja.
Ovaj nam primjer govori koliko je mladih ljudi koji zaista žele raditi, ali im se na neki način ne dopušta. Teško je podnijeti vrijeđanja poslodavca, no nemojte klonuti duhom. Vjerujte u sebe i svoje sposobnosti, jer sigurno postoji netko tko će to znati cijeniti.
