OTKRILI STE KAKO JE BITI STUDENT U HRVATSKOJ: pazi svaku lipu, radi u hladnjačama i na kraju – sjedi godinama na burzi!

Dani studiranja (FOTO: commons.wikimedia.org)

”Nakon završenog Ekonomskog fakulteta zaposlila sam se kao prodavačica u Bipi, a sanjala sam kako ću se baviti marketingom”, rekla nam je Ana.

Ovo je priča o mladim ljudima koji svaki dan tri puta promisle o načinu na koji će potrošiti džeparac koji su im dali roditelji ili koji su pak zaradili teškom mukom u jednoj od hladnjača ili skladišta. Konobarenje, čišćenje, dijeljenje letaka na visokim  temperaturama – samo su neki od poslova koje se danas nude mladima, točnije studentima preko matičnih studentskih servisa.

Iako priznaju kako su sretni kada imaju priliku zaraditi novac, odnosno džeparac, naši su nam sugovornici priznali kako je većina studentskih poslova koje su radili – zatupljujuća i teška.

Karla je apsolventica na odnosima s javnošću, studirala je u Zagrebu, a na fakultet je putovala sve iz Ivanića. Kako kaže, bez studentskog posla teško bi si mogla pokriti troškove studiranja.

Na pokaz za vlak mi ode 202 kune, a kada sam kupovala godišnju tramvajsku kartu to me došlo oko 1000 kuna. Ako uzmemo u obzir da sam svaki dan putovala za Zagreb na faks uvijek bi nešto novaca otišlo i na hranu, kavu i to bi me mjesečno došlo možda oko 400 kuna. Uvijek sam gledala recimo da pojedem kvalitetan obrok u menzi nego da kupujem gluposti pa bih tako i uštedila koju kunu”, rekla nam je Karla koja ponudu studentskih poslova ocjenjuje kao – vrlo slabu.

”Rekla bih da je ponuda slaba jer se uglavnom nude poslovi iz sektora ugostiteljstva, dakle konobarice, rad u dućanu, call centri što su poprilično zatupljujući poslovi. Radila sam i u jednoj firmi u  Ivaniću i tu se dalo dobro zaraditi, ali posao je bio zaista težak i zatupljujuć”.

Ana je studentica teološkog fakulteta i već dugi niz godina, kada god uhvati priliku, radi u jednom od skladišta popularnog trgovačkog lanca. Jedan od problema s kojim se susreće je sporost sustava, odnosno poslodavaca koji novac/plaću studentu moraju uplatiti preko studentskog centra…

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Godinama sam radio sezonske poslove u različitim uredima, slagao police u dućanima i nosio kutije, slagao papire, bio sam kratko i konobar. Međutim, nije mi sve to bio problem i nekako sam pregrizao sve poteškoće s kojima sam se susretao jer sam optimist koji je vjerovao da ću nakon završetka fakulteta, raditi posao za koji sam se školovao. ”[/box]

”Iako sam mislila kako će se posao razdijeliti na onaj koji je lakše obavljati djevojkama, a koji dečkima, to baš i nije slučaj. Više puta sam nosila teške kutije, o tome kako je sat plaćen 17 kuna, a posao zahtjeva stajanje na nogama neću ni govoriti, ali nemam previše izbora. Roditelji mi daju džeparac za kavu i mjesečni pokaz koji je stvarno jako skup, a ostalo kako se snađem”, rekla nam je Ana koja priznaje kako je ponekad frustrira što unatoč teškom i napornom radu uz studiranje, mora biti vrlo oprezna kada je u pitanju trošenje plaće.

”Cijela procedura nošenja ugovora u SC poslodavcu pa ponovo u SC pa čekanje da se poslodavac sjeti uplatiti me doslovno izluđuju. Na kraju, dobijem među zadnjima plaću i onda još moram paziti hoću li si kupiti neku sitnicu ili ću radije ostaviti za kavu i sendvič, grozno”, nastavlja.

”Ono što mi je svakako ostalo u najgorem sjećanju je konobarenje. Iako je novac dobar, neugodna iskustva su na dnevnoj bazi i nema novca koji to može nadomjestiti, osjećala sam se jadno i malo, a mislim da to baš i nije najbolji osjećaj za ljude koji bi danas sutra trebali ostati unutar granica Lijepe naše”.

>>> NAKON FAKULTETA POSTALA ‘ROBINJA’! ‘Bojala sam se jesti, rušila sam se na poslu od gladi i fizičkog napora’

”Ne bi mi bilo žao raditi u hladnjači da znam da me poslije čeka nešto bolje”

Iako studira jedan od ”traženijih” fakulteta, točnije elektrotehniku, Nikola nema previše sreće kada je u pitanju rad preko studentskog servisa i na kraju – traženja stalnog zaposlenja pri završetku fakulteta.

”Godinama sam radio sezonske poslove u različitim uredima, slagao police u dućanima i nosio kutije, slagao papire, bio sam kratko i konobar. Međutim, nije mi sve to bio problem i nekako sam pregrizao sve poteškoće s kojima sam se susretao jer sam optimist koji je vjerovao da ću nakon završetka fakulteta, raditi posao za koji sam se školovao. Ali, ukratko, ništa se nije dogodilo. Diplomu imam u rukama, a posla nemam nigdje… Odbijenica za odbijenicom ili nikakav odogovor, to je postala moja stvarnost”, požalio se Nikola i priznao kako upravo zato, odlazak u inozemstvo, smatra jedinim rješenjem. Dodaje kako se slaže s Anom koja tvrdi kako je ponuda poslova, zaista loša – zatupljujuća i teška.

”To svi znamo, ali nemamo izbora i eto nadamo se da nama ipak možda neće biti tako teško i da će nam se šef/šefica smilovati”, nastavlja.

Na kraju, naši sugovornici složili su se kako bi se u budućnosti, ukoliko se od mladih budućih intelektualaca želi stvoriti sposobna i efikasna radna snaga, trebalo uskladiti ponudu studentskih poslova s budućim akademskim zanimanjima ovih mladih ljudi.

>>>SVE TRAUMATIČNIJA ISKUSTVA SA STUDENTSKIH PRAKSI: ‘Morala sam nositi teške gajbe pive i ići po hranu’


Komentari