HRVATSKI VOJNIK SRČANO PORUČUJE: ‘Kada krene mimohod srce će mi iskočit od ponosa’

Kada je po njegovoj Slavoniji bijesnio rat Domagoj je bio dijete. Krio se po skrovištima, s drvenom puškom u ruci snivajući da će i on jednoga dana baš poput njegova oca i susjeda braniti domovinu.

Domagoj danas doista u odori hrvatske vojske brani svoju domovinu, te će s ponosom prošetati glavnim gradom kao dio vojne parade. Kako nam je kazao vojna parada koja se održava za 20-tu godišnjicu Oluje za njega je nešto posebno. “Od toga se ledi krv u žilama.”

“Na probama koje smo imali osjećao sam se veličanstveno i ponosno. To je osjećaj kojega se teško može opisati. Ne mogu niti zamisliti kako će mi srce titrati kada krenem kroz Zagreb, zajedno sa svojim kolegama. S rukom na srcu, u odori. Mislim da će mi srce iskočiti što od ponosa, što od treme”, kaže naš sugovornik u strahu jer nije to mala stvar, za ovoga mladića koji već deset godina ponosno nosi titulu hrvatskog vojnika. Prošao je mnoge razine od toga da je iz rodne Slavonije prešao u kninsku vojarnu, te se tamo svake godine susretao s događanjima vezanim za Oluju, do toga da je danas vojnik u svojem rodnom gradu.

Pomagao je, kaže kroz karijeru mnogima, a najteže od svega padaju mu situacije poput prošlogodišnjih poplava u kojima se morao držati vojnički i hrabro, dok je s druge strane pred sobom gledao slike uništenih ljudskih života koje se ruše u nepovrat. I nije mu to bio prvi put, jer i kao dijete u svojoj Slavoniji gledao je djecu, gledao je ljude kako odlaze i bježe u nepovrat. On nije želio pobjeći, ostao je ovdje u svojoj Hrvatskoj i nikada mu dodaje radi toga nije bilo žao.

>>>PRIZORI VRIJEDNI OBILJEŽAVANJA DANA PONOSA I SLAVE! (mi smo se doslovno naježili…) (FOTO/VIDEO)


A nije mu žao niti zbog umora kojega osjeća u kostima zbog priprema za mimohod

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Da teško je i naporno. Imam žuljeve na nogama, znojili smo se zadnjih dana k’o ludi. Ali znam da sav taj trud vrijedi zbog svega onoga što će se događati na mimohodu. Zbog te neke posebne sinergije s građanima, zbog tog posebnog osjećaja ponosa. Mogu se vratiti 20 godina unatrag i zamisliti zastavu na kninskoj tvrđavi i povezati je s ovime što mi danas činimo. Ništa mi nije teško zbog svih tih naših očeva, majki i vojnika koji su dali živote za Hrvatsku”, naglašava Domagoj.[/box]

Za njega biti djelom vojnog mimohoda velika je čast jer kao dijete nije niti sanjao da će biti dio svega ovoga. A danas, danas će pokazati da hrvatski narod može računati na njih jer su spremni i uvježbani, zaključuje svoju priču ovaj ponosni mladić iz Slavonije. I doista, ako je suditi po njemu hrvatska na svoje mlade momke zaista može računati

Komentari

loading...
-->