Htjela je pomoći neznancu u nevolji, a na kraju je ostala razočarana.
Osmijeh ne košta ništa, lijepa riječ još manje, no izgleda da smo se s vremenom otuđili jedni od drugih, mnogi više nemaju osjećaja za one kojima treba pomoć, postali smo emocionalno hladniji, oglušili smo se na brojne apele… Iako smo svjedoci brojnih hvale vrijednih gesti građana, isto tako svjedočimo i manje lijepim scenama i događajima, koji pokazuju zašto toliko cijenimo rijetke trenutke kada zbilja djelujemo kao zajednica.
O takvom neugodnom događaju svjedoči građanka Jasna, koja je sa svojim sugrađanima javno podijelila iskustvo iz dućana. Naime, Jasna je ispred Spara pronašla ključeve nečijeg stana i željela je pomoći nepoznatoj osobi uz pomoć djelatnica dućana, no šokirala se reakcijom i pristupom; njihova pomoć je izostala.
“Danas smo kod bivše Bille, današnjeg Spara, našli ključeve od nečijeg stana. Ušli smo u Spar i zamolili blagajnicu da na razglas objavi pronalazak seta ključeva na kojem je privjesak s natpisom “Furla” i da je velika vjerojatnost da je gubitnik u trgovini i neka si uzme izgubljene ključeve. Blagajnica je bila nezadovoljna jer je zatvarala blagajnu, ali je otišla gore u kancelariju do kolegice koja je pogledala kroz prozor prema nama, sišla i rekla: “I kaj bi ja sad s tim?”
– Samo recite na razglas da su nađeni ključevi i to je to…..
Tako i tako su svi u trgovini toliko skoncentrirani na zvuk sa razglasa jer je već 100 puta preko istog pozvan blagajnik da otvori dodatnu blagajnu jer kod svake u redu stoji bar 20 nervoznih ljudi.
I dalje se pozivaju blagajnici…. ne poziva se gubitnik ključeva.
ŽAO mi je da je propuštena prilika da ključeve dobije gubitelj jer bi bilo puno toga lakše za njega. ŽAO mi je da sam prvoj blagajnici oduzela pola minute njene dnevne pauze jer sam htjela pomoći neznancu u nevolji. ŽAO mi je što me njena kolegica otpilila i gledala kao da sam zombi i kao da joj objavljivanje znači momentalno spaljivanje na lomači. ŽAO mi je jer nema dovoljno blagajnika u trgovini i ŽAO mi je onih silnih ljudi u beskonačnom redu na 3 blagajne.
Najviše mi je ŽAO što je propuštena prilika da od osobe koja je izgubila ključeve gospođa zadužena za razglas nije dobila osmijeh i zahvalu jer to znatno poboljša dan i što je gubitelj na mukama jer ne može ući u stan.
Vi koji ste tu u Karlovcu, šerajte ako želite jer sigurno netko od vas poznaje nekoga tko poznaje nekoga tko sad zivka na mobitel bilo koga tko bi znao nekoga tko bi mu pomogo provalit u vlastiti dom.
Gospođa Razglas tako se ne može zvati jer je u mikrosekundi iz lijene guzice postala lijena, nadrkana, samodopadna glupača. Nismo svi isti. Hvala joj na strpljenju jer ipak zadržala koncentraciju dok sam joj u jednoj rečenici objasnila problem i rješenje istog. Realizacija ide njoj na dušu, a ja ću lobirat da joj se oduzme brbljanje na razglas“, kazala je Jasna u svojoj objavi.
