(FOTO) Zagrepčanka na sezonskom poslu: ‘Padala sam s nogu od tereta, a poslodavci su me na kraju istjerali na ulicu’

FOTO: Depositphotos / Zagreb.info / Ilustracija

“Trbuhom za kruhom” do noćne more.

Sezona polako završava, a Zagrepčani se nakon rada na moru vraćaju u rodni grad puni iskustava i doživljaja.

Ljeto za sezonce znači priliku za nove poslove, a najviše ih, naravno, nalaze na moru zbog navodne veće zarade jer su, sudeći prema pričama i ponudama, plaće daleko bolje. Sezonci su najiščekivanije godišnje doba odlučili obilježiti redom, radom i disciplinom, a ne godišnjim odmorom, što podrazumijeva da će se morati suočiti s dobrim i lošim iskustvima.

Na taj se potez odlučila se i naša sugovornica koja je posao našla u Dubrovniku, no taj se potez pokazao kao prava noćna mora. Gospođa E. je od lipnja do rujna radila u pansionu u Dubrovniku, čiji su podaci poznati redakciji, a u Zagreb se vratila razočarana i premorena, s teško zarađenom i ujedno mizernom plaćom koja ostavlja tek gorak okus u ustima. Također, gospođa je radila na crno dva mjeseca, a prijavili su je tek 1.8. nakon brojnih odgađanja.

Njezino iskustvo prenosimo u cijelosti:


Moje iskustvo u Dubrovniku je prestrašno. Došla sam iz Zagreba puna elana i želje da radim zaradim, a i da doprinesem svom poslodavcu ono što traži od mene. Složila sam se s tim da nemam slobodan dan, ali ja doslovce nisam imala ni radno vrijeme. Na meni je bila cijela Villa od 12 apartmana sa sobama, kuhinjama, kupaonama, stubištima i pranje veša, a i primanje gostiju. Možete li zamisliti pospremanje 5-6 ili 12 apartmana u jednom danu i to više puta tijekom tri mjeseca. Pored toga i održavanje bazena, a u jutarnjim satima nošenje posteljine na Stradun i čišćenje 5 apartmana te odnošenje prljave posteljine na pranje u Zaton Mali. Padala sam s nogu od tereta“, priča mlada gospođa.

U pomoć su joj na dva tjedna došli i njezin suprug i sin. Svi su, kaže gospođa, bili u njezinoj sobici i čekali red kada bi mogli nešto skuhati jer je tamo stanovala još jedna obitelj.

S obzirom na to da je sama obavljala težak posao, zamolila je poslodavce za dodatnu pomoć, no ona nikad nije stigla, a to je utjecalo i na gospođino zdravlje.

“Prije 7 dana me je ukočilo u kičmi i nisam više mogla. Rečeno mi je da izađem iz smještaja. Dokumente nisam dobila, kao ni ostatak plaće. Istjerana na ulicu. Da napomenem da sam ovdje od 6. mjeseca, a prijavili su me na rad od 1.8. Naradila sam se kao nikad u životu za 4.5 tisuća kuna. Žao mi je svakoga poput mene. Čestitam dobrim poslodavcima i dobrim radnicima. Treba lošima pokazati da ne mogu tako i ne smiju. Zakon treba poštivati, a čovjeka iznad toga. Hvala dobrim ljudima što su mi pomogli kada sam istjerana na ulicu“, napisala je gospođa E.

Naša sugovornica kazala nam je da je od umora tri puta skoro pala niz stepenice. Kaže da nije ni sanjala da će biti istjerana iz kuće. Poslodavce je, dodaje, zvala nekoliko puta, no ne žele joj se javiti, a za tužbu, kaže, nema novaca, ali i da ne vjeruje našem sudstvu.

Javili smo se i pansionu i poslodavcu, čiji su podaci poznati redakciji, no odgovor nismo dobili do zaključenja članka, a isti ćemo objaviti po primitku odgovora.

Komentari

loading...