“Mi smo europska metropola. Mi želimo biti ljepši i bolji od Rima i Beča, nismo mi balkanska kasaba“, poručio je gradonačelnik Bandić predstavljajući fontane na Britancu 2016. godine.
Točno te godine izbila je i afera s Horvatinčićevim terasama na Cvjetnom trgu kada je Zrinka Paladino odlučila progovoriti o gradonačelnikovom odnosu spram povijesne jezgre Zagreba.
Paladino je podršku tada pružilo i Društvo povjesničara umjetnosti koje je naglasilo kako se javni prostori u staroj jezgri Zagreba sustavno devastiraju, a ne poštuju se zakonske obveze koje zahtijevaju visoko zaštićeno kulturno dobro.
Spomenička sredina rabi se kao sirovina i kulisa za ugostiteljstvo i industriju zabave, javni prostori u središtu grada pretvaraju se u permanentno sajmište, a stalni ili privremeni objekti narušavaju njihov povijesni, estetski i simbolički integritet, upozorili sui naglasili da se to osobito tiče Jelačićeva i Preradovićeva trga te trgova-parkova u sklopu urbanističko-arhitektonske cjeline Zelena ili Lenucijeva potkova.
Diglo se tada malo medijske prašine, građani su se tada i pobunili, no, vrlo brzo je sustavna devastacija pala u zaborav. Horvatinčić je terasom privatizirao Cvjetnjak, a Jelačić plac još uvijek služi za održavanje kojekakvih sajmova, iako bi se oni mogli održavati na Europskom trgu, Dolcu ili na Opatovini što su zasigurno primjerenije lokacije.
Bilo da želite kupiti majicu made in China, kilogram mandarina ili možda kakvu second hand knjigu – sve to možete učiniti na Jelačić placu, baš kao da ste u balkanskoj kasabi koju je spominjao gradonačelnik.
Ban Jelačić gotovo da se niti ne vidi od štandova i šatora koji dominiraju Trgom, a nije jednostavno niti pronaći Manduševac usred “sajmišta”.
Malo koji Zagrepčanin se jasno sjeća kako izgleda glavni zagrebački trg na kojem se ističu kulturni spomenici umjesto špeka i kobasa.