„U letenju i svemu što je vezano uz letenje uživam, uživam i u pozivu vojnog pilota tako da mogu svima koji su zainteresirani i misle da to mogu, poručiti da se prijave na natječaj i prihvate izazov.“
Ivan je jedan od onih kojem je još od malih nogu bio san letjeti na borbenom zrakoplovu i kako kaže, oduvijek je bio zapanjen „tim moćnim strojevima“.
U čin natporučnika promaknut je 2013. godine, a od 2014. bio je nastavnik letenja prve dvije generacije Omanskih pilota koji su se školovali u Hrvatskoj. Uz to je kao nastavnik letenja. vodio jedan naraštaj temeljne obuke na zrakoplovu Zlin 242L, jedan naraštaj selekcije na istom tom zrakoplovu,te još jedan naraštaj učenika letača na obuci na Pilatusu PC – 9M.
U akrobatsku grupu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva “Krila Oluje” koja oduševljava svojim akrobacijama gdje god da se pojavi, natporučnik Ivan Rendulić dolazi 2015. godine gdje je prvo bio službeni komentator, a od 2016. pa do 2018. godine bio je član Krila Oluje na poziciji #6 vanjskog desnog pratitelja i solo pilota te demo pilot na zrakoplovu Pilatus Pc – 9M. Trenutno se nalazi na obuci u eskadrili borbenih aviona u Zagrebu gdje ima svoje prve letove na tom zrakoplovu. Zbog premještaja u Zagreb, vikendima odlazi u Zadar gdje živim s obitelji.
Rendulić je za Zagreb.info otkrio svoj put prema „Krilima Oluje“ pa sve do trenutne obuke na borbenom avionu, kako izgleda jedan radni dan vojnog pilota, koji su izazovi s kojima se svakodnevno susreće i na kraju, kako su njegovi najbliži primili Ivanovu odluku za ostvarivanjem karijere u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Kako ste se odlučili za karijeru vojnog pilota i je li ovo zanimanje ispunilo vaša očekivanja?
Od malih nogu privlačili su me borbeni zrakoplovi. Sjećam se da kad god bih vidio na televiziji snimke borbenih aviona, bio bi sav odušavljen i zapanjen tim moćnim strojevima. Sjećam se da sam gledao neki film o borbenim avionima (nije Top Gun) i to me dodatno motiviralo i pobudilo želju kod mene za letenjem na borbenim avionima. Također su me oduvijek privlačile i velike brzine, a svi znamo da se letenje na borbenim avionima odvija pri velikim brzinama što je bio još jedan motiv za poziv vojnog pilota. Osim toga, sjećam se kao mali i par situacija iz rata kada sam bio u Kutini i tamo su znali često nadlijetati Migovi u niskom brišućem letu, što me svaki puta fasciniralo. Kada bih čuo da su proletjeli, odmah bih trčao iz kuće na dvorište ne bi li ih uspio vidjeti, ali često bi zakasnio jer su bili prebrzi.
Što se tiče zanimanja za vojnog pilota, mogu reći da sam zadovoljan i da me to ispunjava. Vojni pilot nije samo zanimanje, to je poziv i morate ga živjeti da bi bili dobri u tome. Ja u letenju i svemu što je vezano uz letenje uživam i uživam u pozivu vojnog pilota tako da mogu svima koji su zainteresirani i misle da to mogu, poručiti da se prijave na natječaj i prihvate izazov. Naravno, s vremenom ima i nekih lošijih dana na poslu, stresnijih, nekih lošijih stvari, ali to dolazi sa svakim poslom. Biti vojni pilot ne znači samo sjedati u kokpit zrakoplova i letjeti, nego i odrađivati i obavljati puno drugih zadaća i obveza koje dolaze uz ovaj poziv, ali i poziv časnika oružanih snaga općenito. Neke od tih zadaća budu zanimljive i izazovne, a ne moraju biti vezane uz letenje, a neke i ne budu zanimljive, ali se svejedno moraju odraditi.
Sve u svemu, svakome tko se prijavi i uspije završiti obuku i školovanje za vojnog pilota mogu garantirati poziv pun izazova i dinamike, mogućnosti za usavršavanje i rada na sebi, poziv koji pruža užitak upravljanja kompleksnim i moćnim zrakoplovima ali i užitak u letenju, ali isto tako poziv koji nosi sa sobom i puno obveza i napornog rada kako bi se došlo do željenog cilja.
Kako su tu Vašu odluku primili članovi obitelji, je li bilo određenih strahova s njihove strane?
Kada sam rekao da želim postati vojni pilot i da ću se prijaviti na natječaj svi unutar moje obitelji su prihvatili moju odluku. Naravno, mama je bila uplašena što ako mi se nešto dogodi, a tako je i dan danas, ali prihvaća moju odluku, dok su druge strane ostali na početku govorili da je nemoguće postati vojni pilot, da neću uspjeti i da ću se razočarati jer sam to jako želio. Pričali su mi o onoj raširenoj priči da ne smiješ imati popravljene zube i slično, što bih ovom prilikom demantirao jer i ja imam popravljane zube, kao i svi moji kolege. Naravno, tu je bilo i puno klasičnih primjedbi i komentara tipa na čemu ćeš ti letjeti, pa mi nemamo nikakvih aviona i slično, što opet mogu demantirati svojim bogatim letačkim iskustvom i naletom. Kada sam prošao liječničke preglede i upisao fakultet, svi članovi moje obitelji bili su mi podrška i zanimalo ih je kako izgleda školovanje i obuka. Moram reći da sam još tokom školovanja, taman na početku letačke obuke dobio kćer te sam već tada imao novu obitelj sa svojom suprugom i kćerkom. Naravno, i supruga je bila puna podrške kao i danas za moj poziv i zanimanje. Uostalom, prihvatila je moje nedavno preseljenje u Zagreb i to da ćemo neko vrijeme živjeti odvojeno.
Mnoge sigurno zanima kako izgleda jedan radni dan vojnog pilota…
Uobičajeni radni dan u Eskadrili aviona mi je obično započinjao dolaskom na posao u 07:00, te nakon presvlačenja u 07:10 bih započeo sa razigrom leta učenika na obuci. Razigra leta je princip indivdualne provjere učenika letača od strane nastavnika leta na obuci, i nastavnik leta provodi razigru leta sa učenicima koje vodi kroz obuku svako jutro prije letenja. Na razigri leta se provjeri spremnost učenika letača za letenje, poznavanje redovnih i izvanrednih postupaka, plana leta, elemenata koje rade taj dan na letu, općeg znanja o zrakoplovstvu i slično. Razigra se provodi na metodičkim mjestima koje mi zovemo boksovi, a to su ustavri male učionice za nastavnika i par učenika letača. Praksa je da se svakom nastavniku dodijeli maksimalno tri učenika letača zbog kvalitetnije pripreme i praćenja napretka učenika. Nakon razigre leta slijedi izvršna priprema na kojoj se okupi cijela eskadrila te se upoznaju svi piloti koji taj dan lete sa meteo situacijom u području gdje se obavljaju letovi, sa planom i izmjenama plana letanja, te utjecajem drugih postrojbi ili nekih vanjskih čimbenika na letenje to dana. Nakon toga se ide na letački obrok prije letenja, dok bi u fazi pripreme za sezonu, umjesto odlaska na letački obrok, umjesto odlaska ne letački obrok imao trenažne letove sa akro grupom Krila Oluje za uvježbavnaje programa iznad aerodroma. Nakon toga bi počelo redovno letenje sa učenicima letačima, ili letenje za potrebe nekih drugih zadaća. Letenje se uvijek podijeli po planu na izlaze koji traju ovisno o trajanu letova tog dana. Tako bi obično u jednom letačkom danu najčešće odradili tri izlaza, što znači da bi svi avioni iz plana taj dan odradili tri leta. Uglavnom se zbog opterećenja prakticira da piloti odrade dva, a povremeno tri izlaza (leta), ali znalo mi se događati da bih za vrijeme uvježabavanja programa akro grupe za neki nastup, te zbog toga što sam nastavnik u obuci, a taj dan ima manje pilota na poslu zbog nekih drugih zadaća, znao odraditi i po četiri leta (izlaza), ali to je bila rijetkost. Nakon odrađenog letenja tog dana, slijedi pojedinačna analiza učenika letača sa kojima sam letio kako bih im ukazao na neke propuste i greške koje moraju ispraviti, ili im obratio pažnju na neke dobre odluke i elemente koje su odradili kako bi to zapamtili i nastavili odrađivati na istom nivou. Također bi mi piloti unutar grupe imali svoju analizu leta grupe, a nakon svega bi slijedila zajednička analiza cijele eskadrile. Nakon odrađenih analiza slijedi planiranje letenja za sljedeći dan, te bih ja kao nastavnik letenja na metodičkom mjestu odradio pripemu sa učenicima letačima za sljedeći dan. Nakon odrađene pripreme u danima kada ima više letova ili su letovi dužeg trajanja, došao bi kraj radno vremena i otišao bi doma. U one dane kada ima manje letova ili su letovi kraćeg trajanja, nakon odrađene pripreme ostalo bi vremena za odraditi neki trening na poslu.
Što se tiče radnog dana u Eskadrili borbenih aviona, raspored je isti, samo što radno vrijeme počinje od 8 sati ujutro, te sam trenutno u ulozi polaznika obuke a ne nastavnika tako da su moje obveze vezane uz vlastitu pripremu za letenje i učenje novih elemenata i postupaka specifičnih za Mig 21, te uz samo letenje u ulozi polaznika obuke. Zbog toga što sam na obuci, imam točno definirani plan i program obuke, te ću neko vrijeme imati maksimalno dva leta, ali uglavnom jedan let dnevno, dok nastavnici u eskadrili imaju više letova.
Od studenog 2016. godine postali ste član „Krila Oluje“, po čemu je takvo letenje drugačije od primjerice „letenja na Pilatusu“?
Letenje u akro grupi je jedan poseban izazov jer se u pri izvođenju programa rade neki elementi koji se ne prolaze u standradnoj obuci iz grupno letenja u Eskadrili. Iz tog je razloga i to letenje posebno, dobio sam priliku isprobati i naučiti neke elemente koje do tada nisam radio i koji nisu sastavni dio obuke svih pilota. To mi je predstavljalo jedan novi izazov u letenju, i podiglo ljestvicu letačkih vještina na novu razinu, a izvođenje tih elemenata mi je bio stvarno veliki užitak u letenju. Mogu reći da sam dodatno usavršio tehniku pilotiranja na avionu, ali bolje upoznao same mogućnosti aviona Pilatus Pc – 9M.
Letenje u grupi zahtjeva preciznost, brzu reakciju i uočavanje položaja aviona u prostoru, agresivnost u održavanju pozicije, a opet sve sa dozom nježnosti bez grubih pokreta i naglih reakcija kako ne bi ugrozio kolegu do sebe.
Još jedna prednost letenja u grupi je ta što u obuci za Krila Oluje, grupnom letenju prethodi obuka za demo pilota gdje sam prvi puta učio letjeti Pilatus na granicama mogućnosti, a sve to izvoditi ujedno na maloj visini. Unatoč tome što sam letio na granicama mogućnosti aviona, opet sam morao težiti preciznosti pri izvođenju elemenata.
Međutim, osim samog letenja i izvođenja akrobacija u grupi, posebno je i to što postaješ dio jednog uigranog tima u kojem svatko sudjeluje u donošenju nekih odluka vezanih uz djelovanje grupe, vezanih uz stvaranja brenda grupe, ali i uz doradu i poboljšanje programa grupe u letačkom smislu. Takav način omogućava svakom pilotu da stvori neku novu vrijednost ili da da neku novu ideju, a što odmah i svakome stvara više motivacije za odrađivanje svih zadaća grupe. Za grupu je specifično to što, iako postoji vođa grupe, unutar grupe vlada neka vrsta demokracije i svačije mišljenje je jednako važno.
Kako je izgledala obuka za „Krila Oluje“?
Kao što sam već naveo, obuci u grupnom letenju prethodila je obuka za demo pilota na Pilatusu. Na toj obuci sam naučio i savaladao izvođenje akrobacija pojedinačnim avionom na maloj visini, te sam naučio letjeti Pilatus na granicama mogućnosti, a sve na malim visinama. Obuka za demo pilota trajala je nekih 5 letačkih sati i oko 8 letova. Nakon toga sam započeo obuku u grupi u sastavu dva aviona, gdje sam po prvi puta počeo raditi neke elemente kao što su ogledalo, bačvasti valjak, leđni let i slično ali na većim visinama. Zatim, s vremenom smo te elemente uvježbavali na sve manjim visinama. U međuvremenu sam imao i svoje prve nastupe kao demo pilot sa solo avionom. Nakon završenog prvog dijela obuke u sastavu para sa dva aviona, prešao sam na obuku u sastavu voda sa tri ili četiri aviona gdje sam se uvježbavao za svoju poziciju vanjskog desnog pratitelja. U tom dijelu obuke letio sam samo u sastavu od tri ili četiri aviona, jer je za moju obuku i uvježbavanje bila potrebna samo desna strana grupe. Nakon završene obuke i ispitnog leta u sastavu četiri aviona, počeli smo uvježbavanja za prve nastupe u sastavu pet aviona, jer nam tada dva pilota nisu letjela zbog odlaska na školovanje i bolovanja. U sastavu pet aviona sam imao i svoja prva dva nastupa u 2016. godini. Početkom 2017. krenuli smo sa uvježbavanjem programa sa svih šest aviona, te se ujedno radila obuka novog vođe grupe. U 2017. godini sam odradio 22 nastupa, te u 2018. godini još 3, što je ukupno 27 nastupa u Krilima Oluje.
Za obuku mogu reći da je bila dinamična i izazovna zbog već spomenutih razloga, te je svaki let predstavljao neki novi izazov ali i užitak, a svaki nastup kasnije je imao svoje posebnosti i izazove, ali i gušte. Letjeti pred sto i više tisuća ljudi na međunardnim aeromitinzima je poseban doživljaj i čast, a pogotovo je poseban osjećaj osvajanja nagrade na nekom prestižnom aeromitingu nakon odlično odrađenog nastupa. Posebno emotivan mi je bio moj zadnji nastup kada sam već započeo sa teorijskom obukom za Mig 21, a povodom obilježavanja dana Vojarne Pukovnik Mirko Vukušić na Zadarskoj rivi, gdje sam se oprostio od akro grupe pred Zadarskom publikom.
