Odete li u Ljubljanu primjerice na koncert ili utakmicu Olimpije, do stadiona ‘Stožice’ vas čeka jedna pristojno duga vožnja. Smješten na krajnjem sjeveru grada, istočno od industrijske zone Šiške, ovo zdanje za otprilike 15 tisuća gledatelja je izgrađeno kao dio velikog sportskog kompleksa, smještenog tik uz veliki rotor gdje je lako “izbiti” na jednu od gradskih obilaznica.
Slično je i u Beogradu. Marakana s jedne, stadion Partizana s druge strane. Oba su smještena podno Autokomande, odmah pored velikog Bulevara Oslobođenja. Ovo nisu jedini primjeri, ima ih još. Gotovo svi veliki gradski ili pak nacionalni stadioni se nalaze na periferiji gradova, što je i očekivano s obzirom na čest priljev velikog broja gostiju koji svaki tjedan dolaze i odlaze sa stadiona u velikom broju.
Iznimka ovom pravilu je stadion Maksimir zajedno sa stadionom Pizjuan u Sevilli i eventualno stadionom Santiago Bernabeu koji je dio elitne četvrti Valdebebas u Madridu. A pošto će Dinamov dom uskoro biti srušen kako bi se na istom mjestu izgradio novi, moderni stadion po mjeri Dinama i građana, stavova i ideja o njegovom izgledu i budućoj namjeni ne manjka.
Novi Maksimir i rekonstrukcija Kranjčevićeve
O novim stadionima se već dugo govori, ali sinergijom Vlade Andreja Plenkovića s gradonačelnikom Tomaševićem u Zagrebu te Puljkom u Splitu, napokon je predstavljen i najavljen veliki projekt modernizacije Maksimira i Poljuda. Ne smijemo zaboraviti da smo u izbornoj godini, birat ćemo lokalne dužnosnike već na proljeće.
Premda nema puno informacija o tome što i kako će se točno graditi te na koji način, zna se da bi cijena izvedbe radova u Zagrebu trebala iznositi 175 milijuna eura. Dok će trajati radovi, Dinamo će svoje nogometne utakmice igrati na Kranjčevićevoj, koja pak broji desetak tisuća sjedalica, i svakako je tijesan za Dinamo, barem ako govorimo o europskim utakmicama.
I u njega će se uložiti, planirano je preko 40 milijuna eura sredstava za obnovu odnosno rekonstrukciju objekta. Mi smo ususret otvaranju natječaja za ovaj veliki projekt kontaktirali arhitekta i urbanista Luku Krstulovića iz biroa Interdis. On je već više puta komentirao zagrebački GUP, a sada oprezno progovara o projektu koji i dalje nije u potpunosti prezentiran, premda je održana press konferencija po potpisivanju sporazuma između Grada i Vlade.
Problem javnog prijevoza
Uostalom, i sam Krstulović nam je potvrdio da je teško govoriti o pojedinostima bez da je prezentiran program za cijelu lokaciju, ali iz aspekta arhitektonske struke i urbanizma, pred Zagrebom su veliki izazovi. Za početak, nekoliko misli o Maksimiru. “Kroz desetljeća se razgovora o stadionu i njegovoj lokaciji. Po meni je upitno je li najbolje rješenje da stadion ostane na mjestu gdje se sada nalazi.
No, kako je donesena odluka da stadion ostane, mislim da je od izuzetne važnosti da se projektu pristupi trezveno, urbanistički, i da se prvenstveno pozabavi prometnom infrastrukturom. To je pitanje sustava javnog prijevoza i postoji li mogućnost da se stadion poveže sa željeznicom”, priča Krstulović.
“Kada govorimo o izradi prometne studije, ona bi morala dati jasno rješenje kako uspješno dovesti i odvesti veliki broj posjetitelja s Maksimira”, dodao je. Kao što većina građana s istoka grada jako dobro zna, nakon utakmica na Maksimiru, posjetitelji nonšalantno izlaze na Maksimirsku cestu koja se planski zatvara kako bi navijači mogli u koloni hodati po cesti dok se ne raščisti situacija, a promet javnim prijevozom vrati u normalu.
Primjeri sa zapada Europe
Spomenimo i željeznicu. Krenete li s Glavnog kolodvora na istok, primijetit ćete neobično pozicioniranu stanicu Maksimir. Naš sugovornik smatra kako bi se dotična mogla premjestiti nešto bliže, prema Borongaju. “Treba uočiti da je riječ o specifičnom stadionu koji je smješten vrlo blizu centra grada, te je potrebno velik naglasak staviti na ulogu javnog prijevoza – glavna prednost je to što u neposrednoj blizini postoji željeznička stanica Borongaj koju treba izmjestiti te povezati s okretištem Borongaj u smisleno prometno čvorište, tako da se stadionu može pristupiti iz više smjerova”, ocijenio je Krstulović.
Ipak, puno veći problem od Maksimira predstavlja Kranjčevićeva. Stadion Maksimir je veliki projekt, ali Kranjčevićeva je ta koja će morati “popiti” tisuće i tisuće posjetitelja svakog tjedna. Napomenimo, Dinamo redovito igra europska natjecanja uz HNL. “To je jako teško reći, bez jasnih podataka. Znamo iz prijašnjih iskustava da je prometno područje vrlo opterećeno”, smatra.
Uvođenjem novog sadržaja, u periodu velikih utakmica možemo očekivati da okolna infrastruktura neće moći podnijeti dodatni pritisak . Dobra je stvar što je javni prijevoz itekako prisutan na tom području. To pak ne znači puno ako znamo da korisnici u pravilu biraju automobil prije javnog prijevoza, a na razini grada nemamo adekvatno riješen park’n’ride sustav. No kod Kranjčevićeve je najveći problem, a o tome je struka već i ranije pisala, što nisu provedene procedure koje su jasno propisane GUP-om”, govori urbanist.
‘Preskaču se koraci’
Krstulović objašnjava zašto su određene procedure preskočili. Iako će radovi vrlo vjerojatno skroz promijeniti naličje stadiona i njegove okolice, radovi na stadionu su navedeni kao “rekonstrukcija”. “Gradski projekt kao mogućnost, odnosno urbanistički natječaj i urbanistički plan uređenja kao obveza se nisu proveli pod izlikom da je riječ samo o ‘rekonstrukciji’ stadiona.
Tu smo sada opet svjedoci te klasične zagrebačke situacije da se preskaču koraci. Traže se brza rješenja bez da se integralno sagleda taj složeni prostor zagrebačkog bloka”, zaključio je. Na kraju je još spomenuo kako je vrlo važno da se u ovaj projekt uključe svi dionici iz struke kako bi se sprovelo optimalno rješenje. Naravno, posve je jasno kako će problema biti, samo je pitanje koliko će ih biti i koliko će biti česti.
Natječaj se raspisuje u petak, a kada govorimo o maksimirskom stadionu, interes će biti velik, a izazova neće faliti. Zagreb mijenja svoje sportsko lice, nakon neuspješnog pokušaja obnove starog Maksimira, dolaze bageri koji će priču vratiti na početak. Dio struke smatra da je nakon svega, tako možda i najbolje.
Javio se vlasnik zapuštene straćare iz Dubrave: ‘Svjestan sam stanja’
