Na današnji je dan, 14. veljače 2000. maksimirski klub vratio je ime Dinamo. Priča je to koja je započela u lipnju 1991. kada je skupština Dinama izglasala promjenu imena u HAŠK Građanski. Tri ruke bile su protiv ove neobične kovanice. Poduzetnik Željko Baotić, legenda kluba i sportski direktor Velimir Zajec te Saša Kos kao predstavnik Bad Blue Boysa. Njihova tri “ne” nisu bili dosta, s odlukom koju je podupirao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, klub je promijenio ime prvo u HAŠK, a kasnije u Croatia Zagreb.
Boysi na tribinama
Od tog dana kreće borba za povratak imena. Veliki dio Boysa tada je ginuo na frontovima za neovisnu Hrvatsku. Sa tribina se orilo “vratite nam Dinamo”, a u ožujku 1996. dečki sa zagrebačkog kvarta Rementica na istočnu su tribinu donijeli transparent “Dinamo svetinja”. Natpis koji je direktno gledao na svečanu ložu, na zapad.
O tom natpisu i koliko je smetao Canjugi i Tuđmanu najbolje je opisao Tomo Židak u svojoj kolumni za Jutarnji list: “Transparent je izvjesno vrijeme obitavao na istočnoj maksimirskoj tribini i bio trn u oku svečanoj loži, zbog njega je i dr. Franjo Tuđman nekoliko puta pobjesnio, a Zlatko Canjuga slao je specijalce da ga otmu i unište. Osamnaest metara platna i dvije riječi toliko su opsjedale i iritirale Canjugu da je jednom zbog transparenta sazvao press konferenciju”.
Ime je vraćeno na današnji dan 14.2.2000., par mjeseci poslije smrti Tuđmana. Pred nekoliko tisuća navijača ispod zapadne tribine nakon završetka skupštine izašla je legenda kluba i čovjek koji je među prvima bio protiv promjene imena, Velimir Zajec. Legendarni kapetan uzviknuo je “Imamo Dinamo” na oduševljenje svih navijača. Sljedeću utakmicu Maksimirom se orila pjesma “Kako je dobro vidjeti te opet”.
Ćiro o imenu Dinamo i predsjedniku Tuđmanu
Prije dva mjeseca razgovarali smo s trenerom svih trenera, Ćirom Blaževićem koji nam je tada otkrio što se točno događalo na skupštini, ali i kakav je bio stav prvog hrvatskog predsjednika o imenu Dinamo.
“Meni je predsjednik dokazao da se trebala zvati Croatia, sve ste mogli dobiti od Tuđmana, ali to da on pristane na ime Dinamo, ne. On je želio Croatiu iz jednog praktičnog razloga. On je shvatio da je sport, nogomet osobito, najveća reklama jednoj državi i on je želio da se ta Croatia pročuje preko nogometa. To je bio pravi razlog njegovog inzistiranja. Ali naša mladost k’o mladost bila je kontra i Canjuga je bio vrlo nespretan kada je slagao da je on na samrti rekao da pušta da sada bude Dinamo. Ma sve ste mogli imati, mogao je biti najraspoloženiji na svijetu vi da ste rekli dajmo toj djeci nek’ bude Dinamo, on je se odmah transformirao u jednog ne kapetana, ne generala, nego kaplara.
Evo da ispričam kako je to bilo, sutra je skupština kojom predsjeda Mikša, kojeg je predsjednik postavio, i tema je da se naš klub zove Croatia, i Slavko Degoricija on je imao svoj zadatak, ja svoj, Mikša svoj, ali čekamo priliku da uskočimo u taj prijedlog da djeci damo da se zove Dinamo.
I Degoricija počne Predsjedniče, 2 i 10 je ujutro kazaljka na kazaljci, sjećam se k’o danas, kad je on rekao Dinamo, ovaj se totalno transformirao u jednog agresivnog čovjeka i rekao: slušaj ti, Degoricija, sutra ćeš ti biti taj koji će predložiti ime Croatia, a uostalom neka ti Ćiro kaže kako se treba zvati. A ja k’o najveći izdajnik kažem Croatia.
Ja sam rekao Croatia jer je on mene prije uvjeravao zašto tako treba biti. Rekao bih, pa za koga ste vi navijali kad ste navijali za Dinamo, pa za Hrvatsku, Dinamo je bio Hrvatska, ne može nego biti Hrvatska, i ako ste htjeli pokušati promijeniti to ne bi išlo. Sjećam se da mu je za rođendan netko pokušao namjestiti čestitku rođendansku od neke male curice koja ga moli da bude Dinamo a on pred svima kaže – što ste mi ovo podvalili, hoćete mi i rođendan pokvariti. On je bio veliki Dinamovac, 1982. je sa mnom komunicirao i meni je znao čestitati kako sam to vodio, bio je za Dinamo jer se kroz njega identificiralo jesi li za Hrvatsku ili nisi”.
