Nema vremena za odustajanje. Unatoč tome što je doživio tragediju, Toni Bošnjaković nije pao u depresiju nego ga je to sve dodatno motiviralo. Počeo se baviti sportom i donio je u Hrvatsku prvu medalju u parabiatlonu.
Prije sedam godina Tonijev život iz korijena se promijenio. Pao je pod vlak i ostao bez obje potkoljenice. To ga nije obeshrabrilo, upravo suprotno. Za njega jednostavno ne postoje granice.
U trenutku nesreće bio je svjestan svega. Podijelio je s nama na što je prvo pomislio kada se nakon tragedije probudio u bolnici. Pomalo iznenađujuće, ali iskreno, Toni priznaje – i da može, stopala ne bi vratio. Ima nesalomljiv duh. Pozitivan stav i pogled na život ono je što bi mnogi mogli naučiti od njega. Objašnjava nam, ima i onih kojima je gore nego njemu.
Tragedija ga je dodatno potaknula da se više bavi sportom. Prije je to bilo rekreativno, a sada se ponosno može pohvaliti time da je osvojio prvu hrvatsku parabiatlonsku broncu. Svoj san ispunio je kad se natjecao na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu 2018. godine. Trenutno trenira za Zimske olimpijske igre u Pekingu iduće godine.
Bilo je i trenutaka kada je pomislio odustati od sporta. No, kako objašnjava, sport je za njega i odmor od života. Najveća motivacija mu je trogodišnji sin Vinko koji se rodio prije igara I to s cerebralnom paralizom.
Svo vrijeme ovog svijeta Toni sada najviše posvećuje sinu. S njim ide triput na vježbe i nada se da će do osnovne škole prohodati. Sve svoje navike promijenio je zbog Vinka. Kako kaže, on mu je najveće bogatstvo. S Vinkovom majkom mu nije uspjelo te sada žive razdvojeno. Ipak, želi zasnovati svoju obitelj.
Priznao nam je ipak da mu najteži trenutak nije ni tragedija koju je doživio ni to što mu se sin rodio s cerebralnom paralizom. Ako vam je nedostajalo motivacije, možda vas je Toni uvjerio u to da se ipak sve može, pa i unatoč hendikepu. A njemu je jedino bitno da mu Vinko bude sretan. Na sport ga neće tjerati, ali će ga poticati.
