Bio je velika nada Dinama nakon što mu je bio san zaigrati za zagrebačke Plave, ali na put kojim je išao nadareni golman Filip Lončarić su u velikoj mjeri utjecale ozljede. Debitirao je na Poljudu, kasnije je u karijeri prošao mnoge izazove, a na dio svojeg puta osvrnuo se razgovarajući za Dnevno.
“Dinamo sam počeo gledati doma. Sad čak i ne odem na utakmicu jer doma mogu u miru sam sa sobom se živcirati i derati se”, rekao je Lončarić uz smijeh, a potom se osvrnuo i na neke epizode iz karijere, uključujući i titulu ‘zločestog dečka’, kojom su ga častili.
“Ma gluposti, nešto se moralo pisati. Bili jesmo malo nemirniji od ostalih, ali ništa strašno. Uvijek je netko našao nešto negativno, ali nije nam se to nikada odrazilo na terenu”, osvrnuo se Lončarić, a posebno se prisjetio jedne priče u kojoj je uz njega bio Mario Mandžukić, dok su obojica bili mladi hrvatski reprezentativci.
‘Rekli su nam da možemo ići’
“Ta Priča da smo Mandžo i ja pobjegli iz kampa U21 reprezentacije, to nije istina. Rekli su nam tada Dalić i Ladić da možemo ići i zvao sam samo prijatelja da dođe po nas. Bilo je dva popodne, a on je vozio s ugašenim svjetlima što se tada nije smjelo. Policija nas ja zaustavila i rekla da samo upalimo svjetla.
“Međutim, netko je sve to vidio i onda objavio kako nas dvojica bježimo iz kampa s ugašenim svjetlima da nas nitko ne vidi, a bilo je dva popodne. Čiste gluposti”, kazao je Lončarić, kojemu još nešto oko današnjeg nogometa i stanja u Hrvatskoj ne leži, pored stvari koje se nekad zalijepe za igrače, kao što je bio slučaj s njime i Mandžukićem.
Bivši Dinamov golman nije sretan zbog toga što se u Hrvatskoj širi velika navijačka netrpeljivost. “Općenito mi ta mržnja i sve nije jasno. Rivalitet je super, ali ta mržnja i slično. O tome se treba pisati, pa kao da nismo ista nacija. Volim dobre zezancije tipa zastava Dinama na crkvi sv. Duje. Imaš većih problema od nogometa. Treba tome nekako stati na kraj, ne znam je li se može. Ne moramo se voljeti, ali bez razbijenih glava.”
Pljušte reakcije navijača uoči Dinamove utakmice u Srbiji: ‘Nemaju pravo to zabraniti’
‘Treba svima kazne pisati’
Treba svima kazne pisati za svaku glupost, baklju, pa ćeš vidjeti. Meni nije jasno, nebitno koja je skupina. Voliš klub, ovo ono, i onda baciš 200 baklji u teren i klub mora platiti kaznu od 100 tisuća eura. E, 100 tisuća eura, pa to ti je godišnja plaća jednog vrlo dobrog igrača. Pa čemu? Kada sam bio u Norveškoj nema bacanja u teren, zapališ baklju imaš kante s vodom pored i kad izgori u nju i gotovo”, rekao je Lončarić.
Da ga nisu zaustavile ozljede, bivši nadareni golman Dinama pokazao bi još više na vratima, a ovako je komentirao današnjeg glavnog aduta zagrebačkih Plavih na njegovoj poziciji, Ivana Nevistića. “Imao je tešku ulogu zamijeniti Livakovića koji je bio na velikoj razini. Opet, kada gledaš Nevistića ona sezona kod Jakirovića, pred kraj je obranama spasio sezonu, ali je imao jako loš ulazak na početku sezone.”
“Ima velike oscilacije. Nije on više mlad golman, a od golmana Dinama se zahtjeva da po utakmici ima te dvije obrane kada treba. Ja i dalje mislim da on to može. On je loš kada je ekipa loša, a dobar kada su svi dobri. Rijetko kada je on bio super kada je ekipa loša da digne momčad”, dodao je Lončarić o Nevistiću, koji je u Dinamu i ove sezone glavni među vratnicama.
Prvi nastup ostao u sjećanju
Za Lončarića, njegov prvi nastup za Dinamo ostaje u posebnom sjećanju. Bilo je to u listopadu 2006. protiv Hajduka na Poljudu, u ranoj fazi tog prvenstva. “Ja sam bio lik koji nije imao tremu, a bio sam nabrijan. Iako nekada izgledalo kao da mi se ne da, ali to nije bila istina. Odlučio se Kuže dati meni šansu, smatrali su da je to najbolji trenutak. Možda su me mislili odmah pokopati”, rekao je Lončarić uz smijeh.
“Vjerovali su u mene i to je jako važno, da vam netko da tu sigurnost. Utakmica je bila ‘na nož’, to je bio derbi s najviše prekršaja ikada. Bila su tri penala, dva za Hajduk, završilo je 2:2. Mi smo došli jako razdrmani. Iz gostovanja u Francuskoj otišli smo odmah u Split. I tamo smo s dvije jahte, jedna Zdravka Mamića, druga Gorana Ivaniševića, otišli na Paklene otoke dan prije utakmice kako bi se makli od svega. To nam je jako puno pomoglo. Lijepo se prisjetiti toga svega”, nastavio je Lončarić.
Bivši golman Dinama iz te sezone pamti i posljednju utakmicu u prvenstvu, nakon koje je Dinamo proslavio naslov prvaka. Igralo se na Maksimiru, zagrebački Plavi su s 3:0 bili bolji od Hajduka, a glavni junak im je s tri gola bio Eduardo da Silva. “Da, to je bilo baš prekrasno. To je ona utakmica kada je i Thompson bio na centru s Carevićem i Eduardom. Poslije je išla proslava kroz grad. Vidjelo se da cijeli grad diše za klub, a poslije je sve to na jedno vrijeme nestalo. Predivna uspomena.”
Modriću stiglo posebno priznanje, nižu se čestitke: Dobio je novu nagradu
Posvetio se trenerskom poslu
Danas se Filip Lončarić bavi svojom nogometnom akademijom, a radi i kao trener svih uzrasta u Kustošiji: “Držim privatne treninge mladim golmanima, edukacije, kampove. Cilj je biti trener vratara u nekom vrhunskom klubu, ali treba učiti, raditi i čekati da netko prepozna da nešto dobro radiš”, rekao je Lončarić, koji bi najviše volio da suđenje u Hrvatskoj bude bolje, i to na svim razinama natjecanja.
“Ovo moraš napisati. Što suci rade u svim ligama to je dno dna. Razina suđenja je užasna. Ti vidiš da oni nemaju pojma o nogometu, ne razumiju tempo igre. Jedan faul, pa drugi kada ne treba, dobiješ cirkus od utakmice. Gledanje VAR-a i te usporene snimke nekada izgledaju puno gore nego kada je realna akcija. Smiješno je kako nekada ne razumiju”, nezadovoljan je Lončarić.
“Jedino rješenje je da suci postanu zaposlenici HNS-a. Dakle, da im suđenje bude posao i da snose odgovornost. Ovako unište utakmicu, jedan vikend pauziraju, a onda onaj tamo sude kao da ništa nije bilo”, poručio je bivši golman Dinama, koji se nakon završetka igračke karijere okrenuo onoj trenerskoj.
