VELIKO DINAMOVO SRCE: Legende Dinama i HNL-a odigrali utakmicu, sav prihod oboljelom sinu Slavka Ištvanića

Bilo je dirljivo, lijepo, humano i nadahnjujuće. U dvoboju Dinamovih veterana i Ikona Prve hrvatske nogmetne lige, pred dvije tisuće ljudi u dvorani Dražena Petrovića organizirana je priredba čiji je cjelokupan prihod išao u fond za liječenje oboljelog sina bivšeg Dinamovog kapetana Slavka Ištvanića. Večer je započela minutom šutnje u počast Bad Blue Boysima koji su izgubili živote braneći Hrvatsku u Domovinskom ratu. Prvu utakmicu su odigrali klinci Futsal Dinama i Haška, a potom su momčadi istrčale u sjajnim postavama, pa pogledajte…

 

DINAMO: Slavko Ištvanić, Zvonimir Boban, Kujtim Shalla, Vjekoslav Škrinjar, Igor Cvitanović, Dario Šimić, Primož Gliha, Andrej Panadić, Željko Adžić, Goran Vlaović, Mario Stanić, Vlado Kasalo, Grega Židan i Karlo Maloševac, Željko Cupan.

HNL IKONE: Silvio Marić, Željko Pavlović, Josip Bulat, Darko Raić-Sudar, Tomislav Šokota, Mate Baturina, Adrian Kozniku, Zlatko Dalić, Joško Jeličić, Krunoslav Lovrek i Hrvoje Čale.

Rezultat je nebitan, tek uzgred, bilo je 4-3 za Dinamo

Ovacije su upućene Bobanu, Shali, Ištvaniću… A navijači su uzvikivali i ime pokojnog trenera Dinama, Josipa Kužea.

Udruga – Dinamo to smo mi – organizirala je ovu utakmicu koja podsjeća na 13. svibnja 1990. godine i neodigranu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde, a k tome je i humanitarna. Naime, sav prihod od tog spektakla zaista ide u humanitarne svrhe, nekadašnjem Dinamovu kapetanu Slavku Ištvaniću kako bi se pomoglo njegovu sinu koji boluje od cerebralne paralize.

Dinamovi navijači dobro se sjećaju Ištvanića koji je bio kapetan i jako privržen Dinamu. Odigrao je za plave 527 utakmica, igrao je i kad su ga pogodile obiteljske tragedije, na onoj utakmici u Banjoj Luci iako mu je preminula kći, igrao je i u utakmici s Hajdukom dan nakon što mu je preminuo otac. I zbog svega toga, lijepo je što su se brojni bivši Ištvanićevi suigrači odazvali na taj spektakl.

Teško zdravstveno stanje Luke Ištvanića – vedrog, živahnog i pozitivnog mladića koji prepoznaje roditelje, osmjehuje se na njihove geste, ali ne govori, ne kreće se, ne može jesti krutu hranu i od dojenačke dobi traži 24-satnu njegu – povod je bio za nedjeljno okupljanje Dinamovaca u Ciboni.

Slavko Ištvanić nije socijalni slučaj, on vodi normalan život prosječnoga zagrebačkog ugostitelja i ne traži milostinju. Njwega tišti samo bolest njegovog sina i pomalo mu je neugodna cijela ta pompa koju su napravili njegovi prijatelji i navijači damu pomognu.

K tome, navijači žele skupa s igračima napraviti jedan svojevrstan fond za pomoć bivšim Dinamovim nogometašima koji se nađu u nezgodnim situacijama. Ako je to povod, onda je uzrok želja da se utemelji fond za klupske legende i zaslužne Dinamove veterane. Lijapa je to priča. Nije tajna da se mnogi od njih nisu snašli. A ne znaju prositi niti to zaslužuju.

“Zahvaljujem im se od srca, sada se spominje i fond za sve druge buduće akcije, za sve igrače Dinama. Pozdravljam takvu akciju, a želja mi je da Dinamo, navijači i Udruga “Dinamo to smo mi” nađu zajednički jezik oko ove priče za zajednički fond, te da to bude početak jedne simbioze. I da Dinamo uz pomoć navijača dogodine uđe u Ligu prvaka. Uz Nenada Bjelicu i navijače sve je moguće”, završne su riječi Slavka Ištvanića nakon svega.


Komentari