Iza Futsal Dinama je još jedna sezona – četvrta otkad funkcioniramo po članskom modelu, te treća u 1. Hrvatskoj malonogometnoj ligi. Ovu sezonu obilježili su veliki usponi i padovi, emocionalni gubici i velike pobjede. Prisjetite se cijele sezone kroz ovaj pregled, piše Futsal Dinamo na svojim službenim stranicama.
Prije početka sezone, mnogi su se pitali kakav će biti Futsal Dinamo. Napustili su nasDoug Reed, Antonio Franja, Sadat Ziberi i Matej Horvat, dok su Hrvoje Penava i Kristijan Grbeša posuđeni na Maltu kako bi pomogli Luxol St. Andrewsu da izbori Ligu prvaka. Iz istog razloga, Futsal Dinamo nije mogao računati na startnog pivota iz prošle sezone čitavu prvu polusezonu. Pojačanja smo odlučili potražiti među izdancima naše škole, prije svega Viti Gaguliću, Ivanu Šulentiću, Danijelu Dekaniću i Tomislavu Hercigonji, dok je „sa strane“ stigao Matija Rajh. Sezonu smo otvorili tradicionalnim spektaklom na Šalati, koja je bila obilježena oproštajem Antonija Franje. Tamo se najprije odigrala prva završnicaTrofeja Dinamo – najnovijeg klupskog projekta koji je pod jedno ime i trofej okupio sve najjače malonogometne turnire u Zagrebu. Prvi pobjednik bila je momčad Caffe bar Dobermann. Na Šalati je bilo predivno – pred nekoliko tisuća ljudi naša momčad odigrala je prijateljski susret protiv Franjinih prijatelja, a u toj ekipi našle su se velike zvijezde domaćeg nogometa kao što su Silvio Marić, Tomislav Šokota, Goran Vlaović, Hrvoje Čale, Jerko Leko, Igor Cvitanović, Hrvoje Štrok, Dario Šimić i drugi. Atmosfera je ponovno bila veličanstvena i emotivna, a posebnu draž dao je i gost iznenađenja – nakon gotovo tri desetljeća, veliki Kujtim Shala ponovno je stigao pred Bad Blue Boyse. Tom prilikom repliciran je i kultni transparent „BBB uz Shalu“, a jedan od junaka večeri nije mogao suspregnuti suze kada je čuo pjesmu „Mi imamo svoga kralja, ime mu je Kujtim Shala“.
Nakon toga, uslijedile su prvenstvene obveze. Već na startu prvenstva doživjeli smo poraz (2:4) u derbiju protiv Split Tommyja u lijepo ispunjenoj Dvojci. Premda su Plavi upisali poraz, dokazali su sami sebi kako mogu igrati protiv najboljih. Nakon toga, uslijedila je serija pobjeda. U „zagrijavanju“ su pali Crnica (6:1) i Brod 035 (5:2). U idućem kolu Futsal Dinamo je upisao i pobjedu protiv aktualnog prvaka Nacionala, svoju prvu u povijesti i to na nezapamćen način – golom Grbeše 20-ak sekundi prije kraja. Kada su Plavi srušili i gotovo nesavladivi Vrgorac u njihovoj utvrdi (1:2), bilo je jasno kako ova momčad može daleko. Sve ovo bilo je postignuto bez ozlijeđenog Vedrana Matoševića, a redom su padali Square (7:2), Potpićan (4:13) i Alumnus (6:1). U 9. kolu, Split Tommy je izgubio u Makarskoj, što je iskoristio Futsal Dinamo i 0:6 pobjedom nad Uspinjačom je zasjeo na čelo ljestvice prvi put u svojoj povijesti. Posljednje kolo jesenskog dijela donijelo je i najteži ispit – gostovanje u Makarskoj. Dugo je utakmica bila čupava i Goran Škorić branio je sve što su domaćini priredili, da bi Davor Kanjuh s dva sjajna gola prelomio utakmicu i omogućio slavlje 1:4, čime smo i prezimili na prvom mjestu.
U zimskoj pauzi većina naših igrača igrala je tradicionalnu Kutiju Šibica, a čak njih 8 uzelo je naslov s Cvjetno Poliklinikom Milojević. Ipak, iste večeri zadesila nas je prva od dvije ogromne tragedija. Na turniru u Varaždinu Mate Čuljak se srušio na terenu i preminuo od zastoja srca, Mate je bio prvi trener članskog Futsal Dinama (u sezoni 2012/13 bio je i igrač), jedan od njegovih osnivača i velika legenda zagrebačkog futsala koja je u Megatonu organizirala brojne lige za studente i studentice. Oproštaj od Mate Čuljka bio je težak, ali morali smo nastaviti dalje. Posebno su nas posebnima učinili igrači iz naše Škole futsala, koji su njemu u čast već idućeg dana podigli trofej Mastersa u Splitu.
Tu nije bio kraj uspjesima naše Škole futsala. Naši mladi dečki otputovali su na zimski turnir u Barceloni na kojoj su nastupale neke od najboljih momčadi na svijetu, poput Santosa, Corinthiansa, Benfice, Barcelone i Inter Movistara. U takvoj konkurenciji, briljantni „mali“ Plavi uspjeli su osvojiti broncu i donijeti u Zagreb medalje, uspjeh i uspomene koje će pamtiti cijeli život.
U prvom kolu nastavka prvenstva odigrali smo vjerojatno i najslabiju utakmicu u sezoni, te smo glatko izgubili od Split Tommyja sa 6:2 čime smo im prepustili prvu poziciju na tablici. Ipak, opet smo zaredali sa serijom pobjeda u puno težem rasporedu drugog dijela sezone s većim brojem gostovanja. Svladali smo Nacional (3:2), Crnicu (5:6), Brod 035 (2:4) i Vrgorac (3:1), čime smo se vratili na čelo ljestvice.
U međuvremenu smo prošli Murter (3:5) i Alumnus (9:1) u kupu, te osigurali svoje mjesto na završnici u Našicama skupa s domaćinom, Vrgorcem i Split Tommyjem. Ždrijeb nas je u polufinalu spojio s Vrgorčanima koji su već od početka pokazali da Futsal Dinamo nije bio pravi i zasluženo je slavio s 5:1. Bili su to rezultatski i najteži dani regularnog dijela prvenstva, posebno s obzirom na to da smo remijem u Dubrovniku protiv Squarea (4:4) ponovno Split Tommyju prepustili prvo mjesto. Ipak, pobjedama nad Albona Potpićanom (7:3), Alumnusom (1:9), Uspinjačom (7:0) i Osijek Kelmeom (0:2), mirno smo priveli prvenstvo kraju. Nismo dočekali kiks Splićana, pa smo u posljednjoj utakmici dočekaliNovo Vrijeme u revijalnom tonu, s obzirom na to da smo znali da ćemo bez obzira na ishod te utakmice završiti drugi na tablici. Utakmica je završila s miroljubivih 2:2.
Drugo mjesto je ujedno i najveći uspjeh Futsal Dinama, što je značilo da ćemo preskočiti četvrtfinale i u polufinalu čekati boljeg iz dvoboja Novo Vrijeme – Square. Ponovno su nam suparnici bili Makarani. U prvoj utakmici smo u punoj Kutiji Šibica slavili s 3:1 golovima Penave, Prgometa i Kanjuha, ali bila je to jako napeta utakmica. Nakon 6 dana, Plavi se nisu ni pojavili na terenu u Makarskoj i domaćin ih je s 4:0 odveo u treću, odlučujuću utakmicu polufinala koje se igra na dvije pobjede. U njoj smo imali jednu od najemotivnijih utakmica u klupskoj povijesti, odmah prozvanom „futsal Newcastleom“.Gosti su poveli, da bi kapetan Matija Đulvat izjednačio tek drugim golom u sezoni. Gosti su ponovno poveli, ali je Plave nosio gromoglasan huk tribine. Točno 21 sekundu prije isteka regularnog dijela, kada je Futsal Dinamo već uveo golmana-igrača i očajnički tražio gol, Matija Capar je postigao pogodak kojim nam je osigurao produžetke. U njima nije bilo novih golova, iako je bilo pomalo nevjerojatno što je domaćin, ali i gost, uspio promašiti tijekom 50 minuta igre. Na raspucavanju su sigurni bili Kanjuh, Grbeša i Capar, dok je koncentracija malo popustila Hrvoji Penavi kojem je vratar Novog vremena skinuo udarac. Gosti su imali sedmerac za finale, ali na golu se ukazao sjajni mladi Hercigonja koji je pročitao Duduov udarac i donio nam novu šansu. Ipak, poslije promašaja Đulvata, Makarani više nisu griješili i otišli su u finale. Kasnije će se pokazati kako smo im mi bili i najtvrđa prepreka, s obzirom na to da su razbili Split Tommy u četiri utakmice i uzeli prvu titulu u povijesti. Navijači su bili emotivno i psihofizički ispražnjeni, ali s ogromnim ponosom u srcu zbog toga što je cijela dvorana disala kao jedno, a igrači ostavili srce na terenu.
Nažalost, noćna mora tek je uslijedila. Na povratku iz Šibenika gdje su naši kadeti igrali još jedan Masters, automobil kojim je upravljao trener Capar doživio je prometnu nesreću u blizini Jastrebarskog i sletio je s ceste. Matija Capar i mladi Oskar Kadrnka izgubili su živote u tragediji kakvu ovaj sport ne pamti. Svi navijači Futsal Dinama, ali i ostalih futsal i velikonogometnih klubova ujedinili su se u iskazivanju pijeteta tragično nastradalim miljenicima Plavih. Njima u čast, Futsal Dinamo je organizirao je još jedan događaj na Šalati, a svi prihodi bili su namijenjeni obiteljima stradalih. U emotivnoj večeri u kojoj smo plakali nekoliko puta, Škola futsala odmjerila je snage s Crnicom, a seniorska ekipa s MNK Šibenikom 1983. Oprostili smo se od Capija i Oskara onako kako su oni živjeli svoj život – haklom na najdražem im, zagrebačkom asfaltu. Bad Blue Boysi su na njihovim školama (kralja Tomislava za Capija i Laginjina za Oskara) napravili predivne murale njima u čast, kako ih nikad ovaj grad i sport ne bi zaboravili.
U međuvremenu smo počeli igrati i drugo izdanje Trofeja Dinamo, koji ima nekoliko novosti. Osim što se igra „4+1“, umjesto dosadašnjih „5+1“, Trofej Dinamo obuhvatio je i turnire van Zagreba, ali i žensku, te veteransku konkurenciju. Tako su dosad održani turniri na Črnomercu, u Bjelovaru, Dubravi, Kutini, na Savici i u Ivanić-Gradu. Slijedi ljetna pauza nakon koje će se odigrati posljednji kvalifikacijski turnir, onaj u Dugavama. Plasman na veliku završnicu na Šalati imat će osam najbolje plasiranih momčadi na ukupnoj tablici. Futsal Dinamo je odradio i izvrsnu sezonu po pitanju članova – rekord je „pao“ već u svibnju, a danas već imamo preko dvije tisuće članova.
Pred nama je bogato futsal ljeto, a onda nam ponovno slijede najljepši dijelovi sezone – Šalata i početak novog prvenstva, kojeg nestrpljivo očekujemo u želji da konačno odemo do kraja.
Dinamo – to si ti!
