Vatreni igraju utakmicu godine: Rusija mora pasti, evo koja je formula, gdje je prevaga!

Foto: Pixsell

Ima tome davnih dana, kad je današnji pomoćnik našeg izbornika Zlatka Dalića, a riječ je o nekadašnjem vrataru Draženu Ladiću, zaključio:

„Cijela moja sportska karijera obilježena je povijesnim utakmicama. Nama je svaka utakmica povijesna, a kad dođe prava povijesna ona je već unaprijed antologijska. Malo mi je previše povijesnih utakmica, vjerujte mi„.

To je rekao Ladić i nije da je bio u krivu. Naša sportska, napose nogometna povijest puna je biti ili ne biti utakmica, sudbonosnih, povijesnih, prelomnih i antologijskih dakako.

Pa, neće nam biti naodmet zaključiti, u nedjelju u 15 sati Hrvatska igra opet jednu povijesnu utakmicu, zacijelo i već unaprijed antologijsku, za direktan plasman na svjetsku smotru dogodine u Katru, protiv Rusije.

Od napadača se puno očekuje

Ono što je najgore, ova utakmica zaista jest povijesna, i postati će antologijska, prođemo li ili ne. Jest, ima još jedna šansa ako se ne dobije kroz dodatne kvalifikacije, u kojima nikad nismo zakazali. .

Pobjeda protiv Rusije je glavni cilj, nije baš briljirala, tu je pokraj Hrvatske koja je oscilirala. I ruku na srce, razočarala nas najviše u startu kvalifikacija porazom protiv Slovenije. Nedavnih 2-2 protiv Slovačke i nisu toliko razočaravajući, nešto se igralo, a svašta se promašilo.

Naša nacionalna momčad u ovaj dvoboj na splitskom Poljudu ulazi kao  favorit, ali i s nekim novim ljudima na koje nismo navikli u reprezentaciji. Čuđenje kod nekih, jer ima onih kojima je to i razumno, izaziva postavljanje na gol vratara Ive Grbića koji je debitirao u četvrtak na Malti. O tom potezu nemamo pravo davati mišljenje, niti smo stručni kao Zlatko Dalić, ili njegov trener vratara Marijan Mrmić.

Ali, zato kao svi, našalimo se, znamo biti dobri generali poslije bitke…

Što želimo reći. Samo će partija naših, vratara Grbića i konačan rezultat biti okidač za ocjenu tog poteza. Dalić i Mrmić sigurno su se vodili najiskrenijim i najboljim namjerama. Ali, kažemo, rasplet utakmice pokazati će svima je li to bio sjajan ili loš potez. To u ovome trenutku nitko ne može znati.

Probali smo za mišljenje kontaktirati bivšeg vratara reprezentacije i Hajduka, Tončija Gabrića. Koji je i sam trenirao vratara Grbića koji nikad nije dobio dostojnu priliku u Hajduku. Pa je otišao u Lokomotivu, potom u madridski Atletico a danas je bitna figura francuskog prvaka Lillea.

„Mladi Ivo Grbić za Hajduk je nastupio u samo desetak utakmica, bio je pričuva i Letici i Stipici, strpljivo je čekao svoju prigodu i nije ju dočekao. Vjerojatno bi je kasnije dočekao jer su u inozemstvo otišli i Letica i Stipica, no Grbiću je previše bilo čekanja i prihvatio je pravovremenu ponudu Lokomotive i tada svojim odlaskom Hajduka stavio u nezavidnu situaciju„, govori Tonči Gabrić.

Podsjetili smo ga da nam je prije nekoliko godina baš za Grbića, kada je malotko čuo za njega, govorio da je „najveći kapacitet„.

Pa nam Gabrić kaže:

„Mislim to i danas. On je svoje kalvarije prošao, zadržao psihičku stabilnost i mislim da zbog njegovog nastupa ne moramo biti bojažljivi. On je već imao takvih izazova u karijeri i sve ih je odradio na prvi način. Nadalje, mislim da je Livaković isto izvrstan golman, možda u zadnje vrijeme nije imao sreće. Događa se to vratarima, sreća okrene leđa. Dinamov vratar oličenje je sigurnosti, nije parader, nije sklon riziku, uvijek dobro postavljen. Uživam kako se ponaša na vratima i nesumnjivo je zaslužio sve što je dosad napravio, a napravio je puno. Mislim da i on razumije odluku izbornika„.

Pitamo Gabrića kako je on godinama podnosio činjenicu da je bio pričuva u reprezentaciji.

“Da, bio sam stalno pričuva, isto se nisam žalio. Uletio bih kad bi se Ladić ozlijedio, a Ladić je sve izdržao i zasjajio na svjetskoj smotri u Francuskoj 1998. godine. Ja sam se tada već oprostio od reprezentacije, na klupi me naslijedio Mrmić koji je sada u Dalićevom stožeru zadužen za rad s vratarima. Vidite, kod nas vratara sve ostaje u kući, tu smo svi jedan do drugoga. Vjerovao sam da će i Livaković i Kalinić, prije njih Subašić, biti odlični vratari, a kasnije i dobri treneri vratara”.

Dobro, dosta smo o vratarima. Kakva bi Hrvatska morala biti u Splitu protiv Rusije. Za mišljenje smo pitali Ivu Šuška, nekdašnjeg trenera Dinama, Zagreba, mlade reprezentacije;
„To su utakmice u kojoj je hladniji i proračunatiji u prednosti ispred onoga tko je isuviše vruć. Jest, mi smo domaćini, to bi trebalo značiti da bi mi trebali biti toplije glave. No, ne mora biti tako. U utakmicu se mora ući strpljivo i pažljivo. Hladno, da. Tu je jedan kiks kao sto kikseva u deset prethodnih utakmica. Objektivno, mislim da smo bolji od Rusa. U napadu smo kreativniji, moćniji, mislim da bi tu trebala biti prevaga. Oni nemaju takvu pojedinačnu kvalitetu kao Dalićeva vrsta„.

Ivo Šušak drži da ne smijemo biti razočarani dosadašnjim nastupima Hrvatske u kvalifikacijama.

„Unatoč oscilacijama kadar reprezentativaca je proširen, zaoštrena je konkurencija, imamo zamjene za svako mjesto. Nije prije bilo baš tako. Moglo se i bolje, a moglo je i kud i kamo gore. Mislim da će nas ta igračka raznovrsnost spasiti i sada protiv Rusije. Vjerujem u Hrvatsku, ovo protiv Malte bio je odličan uvod. Na našim napadačima je red”!

Komentari