USUSRET VJEČNOM DERBIJU Legendarni Jerko Leko izabrao je svoje najdraže okršaje protiv Hajduka, a dotaknuo se i ‘Vatrenog’ perioda

Jerko Leko (Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX)

Jerko Leko je uvijek bio sinonim za požrtvovnog igrača. Radnika. Čovjeka za ‘prljave poslove’ (nije ga zaboravio Cristiano Ronaldo, vjerujte mi). Ali i velikog gospodina na terenu. Za ‘Vatrene’ je upisao 59 nastupa, zabivši dva pogotka, pri tome nastupivši na tri velika natjecanja. Briljirao je u kijevskom Dinamu, iz kojeg je otišao put Kneževine, u sjajni Monaco. Tamo je dijelio svlačionicu s Kollerom, Yayom Toureom, Kallonom i mnogim drugim facama.

Međutim, kada pričamo o njegovoj velikoj karijeri, neizostavno je ne spomenuti Dinamo, u kojem je napravio prve nogometne korake. Njegove dvije maksimirske epizode bile su prožete beskompromisnim nastupima te nezaboravnim domaćim i europskim mečevima. Ususret posljednjem kolu HNL-a koje je na rasporedu ovaj vikend i meču Dinama i Hajduka, Jerko se prisjetio svojih najdražih derbija, a progovorio je i o svojoj ‘Vatrenoj’ karijeri.

Kako komentirate ovogodišnji HNL i Dinamovu 23. titulu prvaka Hrvatske?

Bila je ovo turbulentna sezona za Dinamo te nije bila uvjerljiva kao inače, ali možda s nekim objektivnim razlozima. Ipak, očekivao sam da će ‘Modri’ prvi proći kroz cilj bez obzira na Hajdukova pojačanja i svojevrsnu stabilnost Osijeka. Veseli jak Hajduk, usprkos našem rivalstvu. Ja sam čak htio, unatoč tome što bi to donijelo bojazan za nas koji volimo Dinamo, da upravo taj meč iz posljednjeg kola odlučuje o naslovu prvaka. Međutim, naravno da je ovako mirnije za nas, jer se u zadnjoj utakmici svašta može dogoditi. Svakako, to bi bio praznik nogometa (iako će nesumnjivo biti i sada). Mislim da je ipak kvaliteta i širina kadra koju posjeduje Dinamo presudila u utrci za naslov.

Je li ovo za vas bila jedna od najboljih sezona u povijesti HNL-a. Ili najzanimljivija? Ili jedno i drugo?

Mislim da je jedno i drugo. Borba za prvaka do samog kraja, utrka između četiri ekipe, to je nešto što veseli i svakako da ćemo tada i s još većim guštom pratiti HNL zbivanja. Vidi se po navijačima u Zagrebu da je blizina Osijeka, Hajduka i Rijeke na tablici dovela do toga da se i u prvenstvu napuni stadion i da se više ne čeka isključivo Europa. Vjerujem da će se takav trend nastaviti i u budućnosti s obzirom na uspon Osijeka, Hajduka i Rijeke.

Idemo se prebaciti na vaše igračke dane na Maksimiru. U dva ste navrata oblačili modri dres, od 1999. do 2003. i od 2011. do 2014. godine. Sad me zanima, koji su vam derbiji s Hajdukom najviše ostali u sjećanju?

Moj prvi derbi, kada smo pobijedili 3:2 na Maksimiru pogotkom Tomislava Gondžića u 90. minuti svakako je bio poseban trenutak u mojoj karijeri. Gondžić i ja smo tada zajedno ušli s klupe, a ispalo je tako da sam mu ja asistirao za pobjednički pogodak, što nas je još više povuklo prema prvoj momčadi. Zatim, kada smo slavili 2013. godine na Poljudu pogocima Ibaneza i Krstanovića, ta mi je bila jako slatka pobjeda. I naravno, pobjeda u Maksimiru 1:0 2014. godine kada sam postigao pobjednički gol, ali je na kraju taj susret bio registriran 3:0 u našu korist zbog nereda navijača. Taj sam pogodak zabio nakon rođenja sina, a još je bio prvi moj gol u Vječnom derbiju, ali mi se nažalost taj gol nije evidentirao zbog pobjede za zelenim stolom. Posebno mi je drago bilo igrati na Poljudu zbog nevjerojatne atmosfere.

Kratko ćemo se osvrnuti na vašu respektabilnu reprezentativnu karijeru. Bili ste na tri velika natjecanja, upisali ste 59 nastupa, postigli ste dva pogotka, a mislim da ste po statistici igrač koji je najviše puta ušao s klupe u povijesti Vatrenih? Iz današnje perspektive, žalite li što niste dobili više prilika u početnoj jedanaestorici?

Bitno mi je bilo biti standardan u klubu da bih dobio poziv za nacionalnu vrstu, a tamo što bude. Bilo mi je zadovoljstvo odazvati se pozivima izbornika i biti s ekipom. Naravno da sam nekada želio igrati više, pogotovo u onom periodu oko Eura 2004. i Svjetskog prvenstva 2006., kada sam bio u igračkom zenitu s obzirom kakve sam nastupe pružao za Dinamo Kijev. Na Euru u Portugalu, Otto Barić je preferirao starije igrače, što sam ja s poštovanjem prihvatio. U Njemačkoj, na mojoj je poziciji bio tada kapetan Niko Kovač, tako da sam i to prihvatio. Godine 2008. je na scenu stupio Modrić, pa sam opet tu bio prva rezerva i nije me to previše smetalo. Nemam problema s egom, priznao sam kada je netko bio bolji od mene. Normalno da mi je nekada bilo žao gdje sam mislio da sam trebao više igrati, pogotovu na Euru u Portugalu, kada sam odigrao skoro cijeli kvalifikacijski ciklus. Ipak, meni je bilo bitno pridonijeti momčadi, a u kojoj mjeri, to su izbornici odlučivali.

Za kraj, Jerko nam je izdvojio i svoje najkvalitetnije suigrače iz blistavih dana iz Dinamo Kijeva i Monaca. Tu je, pored neizostavnog Yaye Tourea, biranim riječima govorio o sjajnom Valentinu Belkevichu, bivšem bjeloruskom reprezentativcu, sjajnom veznjaku, koji je nažalost preminuo 2014. godine.

Jerko Leko je danas trener drugoligaša Jaruna.

Komentari