TRENER ALEN NIŽE RUKOMETNE, ALI I PEDAGOŠKE USPJEHE Nema treninga, bez ocjena! “Ako ne buš učio, ne buš ni na natjecanje išao!”

Završnica 1. HRL U13 (M) tijekom Festivala rukometa u Poreču, Foto: RK Dubrava

Alen Dujmić, 33-godišnji trener je u rukometnom klubu Dubrava koji sa svojim dečkima niže uspjeh za uspjehom. Naime, RK Dubrava je s 2008. godištem osvojila državno prvenstvo, a protekle nedjelje je 2010. godište osvojilo srebrnu medelju.

No, iako je sportski uspjeh fantastičan, obrazovno – pedagoški je ono što je sukus pristupa treningu Alena Dujmića, koji mlade rukometne nade odgaja već 12 godina.

Nazvali smo taman kako je završavao trening da mu čestitamo na uspjesima, no vrlo brzo je postalo jasno kako ovaj trener nije samo tu za sport, već i za sve školske uspjehe, ali i neuspjehe svojih igrača.

Priča nam kako ima super generaciju, ali da rade po nešto drugačije principu od ostalih sportskih klubova.

“Imamo taj nekakav princip rada da pratimo i ocjene uz to što pratimo i treninge, ako im se događa loša ocjena, moraju na treningu učiti”, kaže nam trener Alen.

Priča i kako su ove godine imali nekoliko slučajeva djece koja su podbacila u školi, ali trener Alen – to je brzo riješio.

“Ove godine nekoliko klinaca je imalo dosta loše ocjene, pa sam se s roditeljima dogovorio da ćemo im omogućiti treninge, ali da neće moći igrati na natjecanjima, sve dok ne isprave ocjene”, kaže Alen.

Pobjednička momčar RK Dubrava s trenerom Alenom Dujmićem, foto: RK Dubrava

“Ako ne budu učili, ništa od natjecanja!”

I kaže, “začas ih je to prebacilo”, u nekoliko dana djeca su ispravila ocjene!

“Samim time kada je trening kvalitetan, kad su ocjene dobre i njihova kvaliteta se podiže i to je neki recept za uspjeh”, govori nam skromno Alen.

A roditelji, “pa oni su zadovoljni!”, kroz smijeh nam priča.

Kaže i da je njegovim dečkima primarna škola, a ne sport – “sport je zapravo nadopunjavanje, izgradnja kao osobe jer se nauče raditi s različitim ljudima, a opet kao ekipa, a to im je super za daljnji život”.

“To je neki moj način razmišljanja, ako im uspijemo izgraditi karakter, naučit će se gristi i raditi, pa će im biti lakše u daljnjem životu, ali i radu”, zaključuje trener Alen.

Nakratko prekidamo razgovor jer mladi rukometaši koji su završili trening moraju odraditi pozdrav, a trener Alan u pozadini pita “jeste smislili pozdrav”, na što odgovaraju jesmo – “1, 2, 3 Zagreb!”.

Svoj pristup treninzima i odgajanju mladih sportaša Alen duguje treneru Tomislavu Vargi koji je prije mene vodio tu generaciju.

“On je imao usađen taj pregled ocjena jednom mjesečno, onda sam ja tako nastavio i nadogradio”, priča nam trener Alen dok se u pozadini čuje žamor dječaka.

“Volio bi dodati da nije to samo pregled ocjena, već kažem roditeljima da ako imaju neki problem kojeg ne mogu riješiti, da klince pošalju meni.”

“Imamo više utjecaja nego što mislimo”

“Ima, recimo, djece koja ne jedu doma, ne zato što nije skuhano nego jer ne žele, ne znam zašto.  I tako je jedan mama došla do mene i rekla je da sin ne jede, a ja njemu velim ak’ ne buš jeo, ne buš igrao, mama me nazove sutradan da veli da je mali pojeo dva puna tanjura”, kaže trener Alen.

Drugi primjer, priča nam, dogodio se kada se jedan mladi rukometaš razbolio i počeo se oporavljati, ali nije htio jesti. “Zvali su roditelji da kažu svoj problem, a ja sam malome rekao, ako ne buš jeo, ići ćeš na treninge, ali ništa od natjecanja”.

“Imamo mi treneri više utjecaja nego što mislimo”, zaključuje svoju priču trener Alen Dujmić.

Komentari