ANTUN VRDOLJAK: ‘Tko će dignuti glas, sportaši? Oni misle samo na svoje mirovine!’

Facebook/HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ

Izumiranje sporta na HRT-u nije izoliran slučaj nezastupanja i nepromicanja hrvatskog sporta na televizijama s nacionalnom koncesijom…

Iako bi čak i televizije s komercijalnim karakterom trebale sadržavati stanovitu raznovrsnost programa, između ostaloga određenom svojim koncesijskim ugovorom i tako zastupati javni interes, nećemo “pretjerivati” i zahtijevati prijenos sportskog sadržaja na NOVOJ TV i RTL-u kad on gotovo ne postoji niti na HTV-u, našem javnom servisu. Sustavno neprenošenje sportskih događanja i pad kvalitete cijelog programa već je postala svakodnevica i hrvatska realnost…

>>>Je li IZUMIRANJE SPORTA na HRT-u prožvakana priča na koju smo postali ravnodušni?<<<

Da HRT nije izoliran slučaj zapostavljanja hrvatskog sporta svjedoči i nevjerojatno neuspješan projekt zvan Sportska televizija. Doduše za gledanje Sportske televizije ne plaćamo pretplatu, ali je također financirana javnim novcem. Prvotna ideja i misija djelovanja tog projekta bila je upravo praćenje svih stupnjeva hrvatskog sporta, bez  podjele na, uvjetno rečeno, “velike” i “male” sportove. Što znači da nije uključen samo vrhunski, već i amaterski, paraolimpijski, rekreativni, školski i dječji sport.


“U takvom cjelovitom pristupu praćenja i onih sportova koji su trenutačno neprimjereno malo prisutni na TV ekranima, odnosno sportskih društava i klubova koji inače nemaju prilike biti zastupljeni na televiziji, oni će imati veću mogućnost ne samo prezentacije, već i kvalitetnijeg pozicioniranja i pojavnosti, što je iznimno važno za podizanje rejtinga i poboljšavanja uvjeta organizacije sporta u širem okviru”, stoji u očito nerealnim programskim osnovama Sportske Televizije.

U veljači ove godine Sportska televizija je zaradila opomenu Vijeća za elektroničke medije zbog neemitiranja programa u skladu sa spomenutom programskom osnovom i nedostatkom vlastite proizvodnje. 

Često spominjan je i dug Sportske televizije. Naime, prema neslužbenim informacijama, za 32 mjeseca emitiranja Sportske televizije mizerne gledanosti i velikih troškova, potrošeno je oko 60 milijuna kuna.

Od 1. siječnja 2014., Sportska televizija više nema zaposlenog ni jednoga novinara niti snimatelja, društvo je u blokadi više od 330 dana, te su se odavno stekli uvjeti za pokretanje stečaja. Jedini koji ne priznaje da je “igra” odavno gotova, ambiciozni je pokrovitelj neodrživoga projekta, Zlatko Mateša.

VRDOLJAK: “Sportaši poduzimaju stvari jedino za sebe i svoje mirovine”

 

Antun Vrdoljak,  svojevrsni “svjedok svog vremena”, nije htio komentirati projekt Sportske televizije. Prema njegovim riječima “ima i važnijih kanala u problemima” osvrnuvši se na trenutno stanje na HRT-u.

Boli me trenutna situacija. Nemoguće je da ne prate Hrvatsku nogometnu ligu, to je sramota, a ne sjećam se ni kad sam posljednji put vidio prijenos rukometa”, kazao je Vrdoljak i nastavio:

Gdje su televizijski novinari? Otišli su im svi najbolji novinari“, ustvrdio je Vrdoljak, no nije htio dublje zalaziti u probleme koji su doveli do trenutnog stanja. “Ima ljudi kojima je sport život, oni neka govore”, ustvrdio je.

Pitali smo Vrdoljaka zašto primjerice sportaši ne podignu glas i poduzmu nešto po pitanjima koja ih se izravno tiču?

Većina sportaša poduzima stvari jedino za sebe i svoje mirovine. Recimo, milijarderi imaju mirovine zato što su bili sportaši. Jedan Željko Jerkov prima pet i pol tisuća kuna svaki mjesec, pa što će to njemu? Skansi isto. I još kuću iznajmljuje Vladi RH. Ma kakvi su to sportaši“, pita se Vrdoljak i navodi primjere Zvonimira Bobana i Davora Šukera koji su recimo takva primanja odbili.

Oni koji su najviše dali za hrvatski sport odbili su te mirovine“, zaključio je Vrdoljak.

Komentari

loading...