ŠTO SE ZAPRAVO KRIJE IZA SPAJANJA CEDEVITE I OLIMPIJE? Otkrivamo pozadinu koja bi vas mogla iznenaditi!

Za sve one koji su rijetko ili nikada bili na jednoj od konferencija za medije sazvanih od strane Zdravka Mamića, ovo je bila jedna velika novost. Više od 90 minuta trajalo je obraćanje Tomaža Berločnika i Emila Tedeschija, dvojice čelnika još uvijek dva razdvojena kluba. Dva viceprvaka svojih zemalja. Jer, i ljubljanska Petrol Olimpija, kao i zagrebačka Cedevita nisu mogli napraviti ništa u finalnim serijama svojih nacionalnih prvenstava. Kako se to ne bi dogodilo još jednom, odlučeno je da se snage udružuju. I to odmah, čim legislativa i pozitivni propisi to omoguče.

Mnogi su već nakon dvadesetak minuta pressice koja se zbog Stingovog koncerta što je na rasporedu večeras održala u jednoj od malih dvorana, počeli zijevati. Zapravo, do simboličnog spajanja dva grba iza leđa dvojice predsjednika bilo je zanimljivo, a ostalo… Novinari su, valjda želeći čuti nešto više, često u preostalih sat vremena postavljali manje-više ista pitanja na koja su Berločnik i njegov suputnik Tedeschi marljivo odgovarali. Za dva dobra retoričara to nije bio nikakav problem.

Hrvatske novinare zanimalo je što će biti s hrvatskim dijelom novog koglomerata koji će se zvati KK Cedevita Olimpija. Predsjednik uprave Atlantic Grupe nekoliko je puta ponovio da to ne znači ulazak njegove kompanije u sponzorski krug slovenskog kluba, već da to predstavlja spajanje (eng. merger of equals), koglomeraciju dva kluba koja baštine svaki svoju tradiciju i spajaju je u jedno biće.

Konkretnije, u Zagrebu će se osnovati novi klub koji bi se trebao zvati KK Cedevita Junior. Nakon što ga se upiše u registar, bit će podnesen zahtjev Hrvatskom košarkaškom savezu o tome da se “Junior” uključi u natjecateljski sustav pri istome. Hoće li Junior naslijediti Cedevitu u HT Premijer ligi ili će morati krenuti od najniže stepenice natjecanja, tek će se morati odlučiti. To ćemo vrlo brzo saznati, čim se oglasi netko iz vrha HKS-a. Navodno, kuloarske priče bruje da su stavovi ljudi u Savezu vrlo podijeljeni. Jedni slave odlazak Cedevite, drugi su svijesni da je ona bila jedini lučonoša kontinuirane kvalitete.

Nadalje, Zagreb sljedeće sezone nakon nekoliko desetljeća neće imati niti jednog predstavnika u europskim košarkaškim natjecanjima. Pod pretpostavkom da se Cedevita i Olimpija do kraja formalno združe, što će biti poznato koncem srpnja, iz Zagreba put Ljubljane odlazi mjesto u ABA ligi i Eurokupu kojeg je sve ove godine držala Cedevita. Da do kraja razjasnimo, Cedevita i Olimpija neće biti združene sve dok skupštine oba kluba zasebno ne izglasaju ujedinjenje i sve dok novoformirana skupština združenog kluba ne izglasa da je klub stavljen “u funkciju”. Čitamo svi zajedno, predstoje samo formalnosti.

Znamo priču za sljedeću sezonu. Odnosno, znamo barem njen kostur: OK, Cedevita kakvu danas poznajemo prestaje postojati i dobiva svoje novo sjedište u Ljubljani, gdje će saživjeti zajedno s Olimpijom. Razvojni pogoni bit će i u Ljubljani i u Zagrebu, a Cedevita Junior će u hrvatskom košarkaškom sustavu imati sve uzrasne kategorije. Dom košarke na Velesajmu međutim, može biti sljedeća točka prijepora koju “hrvatska” Cedevita mora riješiti u dogledno vrijeme. Što ako Grad Zagreb ne produži koncesiju za Dom košarke koja ističe za dvije godine? Znači li to i potpuni odlazak Cedevite iz Hrvatske? Odgovor na to pitanje mogao bi biti pozitivan, ali to će pokazati samo vrijeme.

Hrvatska košarka će nesumnjivo ovim poslom doći na ogroman gubitak. Tomaž Berločnik najavio je na pressici da će u novoformiranu koglomeraciju sigurno doći neki zaslužni slovenski košarkaši i da se na njihovom dovođenju radi. Budžet je taj koji će to omogućiti, a kakav će hrvatski trag biti u Cedevita Olimpiji tek treba vidjeti. Još uvijek se ne zna tko će biti predsjednik, direktor, sportski direktor i trener u klubu, ali to će se saznavati postupno, kako vrijeme bude odmicalo.

Ideja o udruživanju klubova preko granice nešto je što još nismo vidjeli na ovim prostorima. Objektivni zaključak bio bi bio – dajmo im vremena, nek se pokaže je li to bio dobar posao. Neće se to pokazati ni sljedeće, možda ni one sezone iza… Dug je put započeo danas u gotovo potpunom mraku male dvorane u Stožicama. Ali, i put od tisuću milja počinje prvim korakom. Gdje će slovensko-hrvatska snaga stići… To samo nebo zna…

Komentari