Što Hrgović zapravo može i kada ćemo ga vidjeti u ozbiljnom meču?

Facebook

Filip Hrgović rano je jutros po hrvatskom vremenu pobijedio Meksikanca Herediju na njegovom terenu. Da boks nije bezazlen sport znaju svi koji su barem jednom u životu navukli rukavice i/li primili udarac u glavu. Na razini profesionalnog teškaša ti udarci šalju čovjeka na spavanje a potencijalno i na vječna lovišta. Već ovo saznanje je dovoljno za respekt prema čovjeku koji je boks izabrao kao način života. Tomu dodajte odricanja koja se ne moraju pokazati isplativima i dobit ćete da je omjer uloženog i dobivenog prilično nestabilna varijabla. Rijetki su oni koji se uz fizički talent i rad uspijevaju provući neokrznuti pokraj kritika i sumnji odapetih iz tastatura ljudi koji boksat nisu niti probali a kamo li da bi mogli objektivno sagledati svijet borilačkog sporta. Otpornost na kritike sama tek je preduvjet uspjeha koji svojim sjajem  zna toliko zaslijepiti da i najjači ljudi padnu na koljena.

GDJE JE U TOJ PRIČI NAŠ FILIP?         

Gledajući standard u RH Filip je već daleko naprijed ali njega kao profesionalca ni ne zanima političko ekonomski kontkest njegovih uspjeha. Hrgović je ostvario svoju devetu pobjedu u nizu i trenutno je bez poraza u sportu u kojem trenutak neopreznosti može značiti kraj borbe. Istina je da su mu protivnici služili kao “topovsko meso”, no rijetki priznaju da je Hrgović došao do razine sa čije visine gledajući prema dolje postoje “slabi protivnci”. Filip se još brusi, stječe samopouzdanje za nadamo se, dolazak najvećih boksačkih mečeve poput onoga između Željka Mavrovića i  Lennoxa Lewisa. Boksač iz zagrebačke Dubrave za sada izvrsno obavlja domaću zadaću koju pred njega stavljaju promotori. Da bi pravi izazovi mogli doći na red dao je naslutiti jedan od najmočnijih ljudi u svijetu boksa Eddie Hearn, poznati promotor koji se skrbi o karijeri Antonya Joshue. On je želeći komplementirati Hrgovićev boks svojevremeno na svom profilu objavio da je Hrgović “problem”.

Hrgović je prepoznat u svijetu boksa kao nadolazeća potencijalna zvijezda na koju se može računati. Njegov pristup boksu i promociji se možda ne sviđa nekima ali ni boksači u vrhu nisu izuzetak. Tu u prvom redu mislim na Deonatya Wildera, “Srebrng bombardera” čije tehnički nepravilne ali do bola ubojite udarce nazivaju anomalijom koju je osjetio i genijalni Tyson “Gypsy King” Fury. Čovjek je to neprikosnovene tehnike, brzog jezika i čvrste brade koju ni Wilderove bombe nisu uspjele potopit. Tyson je nakon “uskrsuća” od Wilderova lijevog krošea izjavio da ga je udarac mogao ubiti. Drugi par najboljih čine simpatični Meksikanac za kojeg ljudi nisu ni čuli dok nije nokautirao možda precijenjenog Engleza Joshuu. Andy Ruiz je prije dvoboja sa Joshuom imao 33 profesionalna meča u kojima je ostvario 32 pobjede od toga 21 prekidom. Pod vodstvom Kubanca Fernanda Ferrera Ruiz je u amaterskom boksu ostvario skor 105 – 5. Nije loše.

Svaki od navedenih boksača za sebe misli da je najbolji, da je drugačije ne bi se bavili tim poslom. Zašto onda od Hrgovića očekivati da bude mimoza ili zastupnik u Europskom parlamentu kada mu je u habitusu da udara ljude? Sudbinu drži u svojim rukama. Pozvonio je na sva zvona i svijet ga je čuo. Iza sebe ima meč protiv boksača sličnih predispozicija Joshuinim i u tom olimpijskom meču iz kojega je izašao kao poraženi nema se čega posramiti, dapače. Izgubio je jedva, na bodove od Jamesa Yoke, Francuza visokog dva metra i teškog 105 kg.

Mečevi su iza ugla. Promotori su poslali signal da znaju tko je Filip Hrgović i na njemu je samo da drži kurs koji je postavio a onda, tko zna.


Komentari