ŠTO ĆE BITI S CIBONOM? Saša Pavličić: ‘Ovo za 5000 eura za spas Cibone je moja ideja. Opljačkali su je, ali nećemo se predati’

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Iako čuđenju nema mjesta – Cibona je zadnjih desetak godina pred stečajem. Nagomilani dugovi, nesposobna rukovodstva, netransparentno poslovanje, a trajalo je godinama i godinama – jednog dana je moralo doći na naplatu. I došlo je nekoliko puta, a svaki put se našao neki model koji se pokazao na koncu neuspješnim.

Jer, u suprotnom ne bi Cibona ni ovih dana bila pred stečajem. I to na takav način da je i Grad Zagreb od nje digao ruke. Dug iznosi više od pet milijuna eura. To je novac kojeg, jednostavno, u ovome trenutku, nema.

Jedan od ljudi koji godinama radi na pomoći i spasu Cibone jest i poznati odvjetnik Saša Pavličić. Taj sportski entuzijast, zanesenjak, zašto ne reći i navijač, godinama upozorava na problem Cibone i svesrdno se bori da ih otkloni.

Popričali smo s njime neposredno nakon što je u javnost izašla ideja Ace Petrovića, legendarnog Ciboninog igrača i trenera, o skupljanju novaca za spas kluba. I to na način da svatko da svotu koju može dati, da se tako prikupi nekoliko milijuna eura s kojim bi se pokrpali dugovi.

“Idemo nas 2.000 koji su financijski u stanju uplatiti po 5.000 eura i tako pokrivamo dug i imamo solidan budžet za sljedeću sezonu. Isti ti ljudi bi birali Skupštinu kluba, Upravi odbor i Nadzorni odbor. A Grad neka radi po svom”, rezime je Petrovićevog istupa u javnosti.

Ali, da ne bi bilo zabune, ta ideja je zapravo zamisao našeg sugovornika, Saše Pavličića. Davno ju je on osmislio i predočio, ali kakvo smo već društvo – nitko se nije na nju ozbiljno naslonio. Sada kada je dogorjelo do noktiju, ta ideja izgleda kao jedini spas. Baš kao pojas za spašavanje za usamljenog i napuštenog utopljenika.

Sašu Pavličića nazvali smo baš po izlasku u javnost te ideje, a sjajnim verbalnim istupom, kako on to već zna, Aco Petrović dao nam je svima za razmišljati…

Pa nam je tako Saša Pavličić rekao:

“Čim je ta informacija izašla van ljudi su me počeli zvati, zato ste me jedva dobili. Ovo dugo predlažem, to je u datom trenutku jedini način. Mi koji volimo Cibonu i shvaćamo je kao gradski spomenik ne smijemo dopustiti da klub nestane. Ne smijemo!”

U dahu nam Pavličić nastavlja:

“U ponedjeljak već imamo konferenciju za novinare gdje ćemo dati detalje ove ideje, postupka i rješenja. Znate da nemamo puno vremena. Od Grada ne očekujemo ništa, o nekim stranim investitorima ne znamo ništa, mi smo tu. I mi ćemo dati sve od sebe da spasimo Cibonu. Zapravo, vjerujemo u Cibonin spas”.

U njegovim, Pavličićevim, aktivističkim naporima da Cibona opstane znamo mnogo. Sam ide na sve utakmice Cibone, sa svojom obitelji. I na gostovanja. Godinama upozorava i na štetne radnje i na strmoglav pad kluba. Pa danas kaže, a aktivan je po pitanju Cibone i na društvenim mrežama:

“Sada me svi zovu, pitaju jeli moguće da Cibona propada? Da je propala. Da je opljačkana. Da je ostalo još samo nekoliko dana do zakonskog pokretanja stečaja. Neki bi prebacili lopticu da je kriv sadašnji gradonačelnik Tomašević. Nije. Grad nema novaca da bi nadoknadio ovaj dug od najmanje pet milijuna eura. I to je činjenica!”

Saša Pavličić uporan je i dosljedan čovjek.

“Ukazujemo na kriminal u Ciboni zadnjih 15 godina, ljude nije bilo briga. Mediji? Pa dajte se samo sjetite televizijskih emisija koje su zadnjih godina hvalile Cibonine uprave i Cibonine skupštine. A klub došao do dna…”, naglašava.

Njegova su promišljanja baš zanimljiva.

“Navijači moraju dolaziti navijati za svoj klub. Da nas je bilo pet tisuća na svakoj utakmici svaki oblik kriminala bilo bi teže sakriti. Zavladala je apatija i zato se sve ovo dogodilo”, kazuje nam. „Likovima koji vode klubove na kriminalni način, uvijek je interes da publike nema. Tada mogu mirno raditi kriminal.”

Pitamo ga ako i uspje ideja koju su on i Aco Petrović iznijeli, ako se i sakupi novac – kakva će nadalje biti budućnost Cibone?

“Vjerujte da šanse ima. Ali onda ćemo morati prestati s praksom: Grad trpa u klub, a dužnosnici klubova se igraju sa sudbinom i troše gradsku lovu. Ta je praksa i dovela Cibonu na mjesto gdje je sada”.

Sjajan je i zanesen Saša Pavličić. Njegove ideje kod nekih će zacijelo pasti na plodno tlo. Cibona je identitet grada i zaslužuje opstanak. I mnogi će se prikloniti toj zamisli i dati novce. No, ima i onih koji razmišljaju drugačije. A voljeli su Cibonu kao svoju obitelj. Nakon toliko godina mutnih radnji i nepoštenog poslovanja, što je i uvjetovalo strmoglav pad Cibone, nitko nije kazneno odgovarao. I to ljude boli.

U Gradu u kojem se ne obnavljaju zgrade od potresa, prokišnjavaju vrtići i bolnice, curi plin po ulicama, a očito se ni gradski dužnosnici ne snalaze u silnim problemima – gašenje Cibone postaje ne baš vrijedno pitanje. I to je ono najgore, po Cibonu.

Hoće li Aco Petrović, Saša Pavličić i društvo uspjeti razuvjeriti i one koji tako misle?

Davno je čuveni srpski košarkaški trener Božo Maljković rekao:

„Što se tiče košarke, Cibona, Split, Zadar, pa to su vaše nacionalne vrijednosti, to su nacionalni parkovi vaše zemlje. Dopustiti da se oni ugase znači samo jedno. Da ne poštujete sami sebe”!

Jer, ode li Cibona u stečaj, započne li ta praksa, ni Zadar ni Split nisu daleko. I još cijelo mnoštvo klubova širom Hrvatske, u svim sportovima…

Komentari