Proslavljena i najtrofejnija hrvatska olimpijka, a danas državna tajnica Središnjeg ureda za šport, Janica Kostelić, silom je prilika morala objaviti javnosti da je trudna. Netko je od novinara primijetio da joj se nazire trbušić, koji je mjesecima vješto skrivala i eto, Kostelić je pred kamerama, ispred zgrade Vlade, morala odgovarati na vrlo intimna pitanja.
Rešetali su je novinari otprilike istim intenzitetom kao što rešetaju Plenkovića: Kako će se dijete zvati, koliko je trudna, je li joj obitelj sretna, hoće li joj dijete skijati?
“Roditelji su presretni i svi su presretni, to je normalno. To je lijepa vijest. Sin će se zvati Oskar, a nije važno hoće li se baviti skijanjem ili politikom”, rekla je Janica na što su novinari inzistirali dalje s pitanjem “je li prvo politika ili skijanje”.
“Prvo skijanje pa politika, vidjet ćemo”, odgovarala je mirno Kostelić.
Pitali su je odmah što će djetetu sugerirati za budućnost. “Bitno je samo da bude živo i zdravo. Sugerirat ću mu da uživa i da se bavi onime što ga zadovoljava i što ga čini sretnim”, odgovorila im je Janica.
Upitana je i kad će se udati, ali na to nije htjela odgovoriti. Međutim, u prilogu jedne televizije, netko je osjetio potrebu, nakon Janičinih izjava o sinu, zaključiti onako za kraj, “a ostaje nam još jedino pitanje – tko je otac”?
I tu je krenulo.
Već sljedećega dana mediji su bili preplavljeni nagađanjima tko je otac Janičina djeteta. Ne želimo ni nabrajati tko se sve spominjao u tom kontekstu jer takvo zadiranje u intimu doista je degutantno i neprimjereno.
Kostelić je bila toliko fer i poštovala je činjenicu da je javna ličnost i da se neke stvari “moraju” znati, pa je odgovorila na nekolicinu intimnih pitanja koje su joj novinari, na prepad, postavljali pred zgradom Vlade, a na koje s potpunim pravom nije trebala odgovoriti.
Međutim, ovo je zaista previše.
Na stranu sada i to što je riječ o osobi koja je hrvatski sport i sve Hrvate doživotno zadužila svojim odličjima na Olimpijskim igrama, svim osvojenim trofejima, svim lijepim trenucima iz svoje karijere kojima je uveseljavala milijune ljudi, što je Hrvatsku odvela u vrh skijanja. Za što bi Janicu trebalo maksimalno poštovati.
Na stranu i to što je nakon skijaške karijere otišla u politiku sa svrhom i ciljem da poboljša stanje u hrvatskom sportu koje je u gotovo kaotično, a to joj je vraćeno tako da ju se javno vrijeđalo i prijetilo u nekoliko navrata i što su joj se pjevale odvratne pjesmice. Za što bi joj trebali odati priznanje jer je među rijetkima koji zapravo brinu za domaći sport.
Ali ovako se razbacivati tuđom intimom pa sve i da je riječ o javnosti potpuno anonimnoj osobi, ovako spekulirati o tome s kim jedna ženska osoba, odnosno u ovom slučaju, Janica, čeka dijete, e to je ipak, reći ćemo – morbidno!
E da! Zanimljivo je još i reći kako u Janičinu obranu nije stala niti jedna udruga koja se bavi zaštitom ženskih prava, niti jedna udruga koja se bavi zaštitom prava čovjeka, osim eto, nekolicine novinara i javnih ličnosti iz svijeta sporta, poput Ivane Brkljačić.
Sramotno je da u 21. stoljeću u razvijenoj državi članici Europske unije, koja se sustavno diči svojom naprednošću, na ovaj način postupa prema nekoj osobi, da se ovako čeprka po ljudskoj intimi i spekulira o nečijem seksualnom životu. Ovo nam doista nije trebalo!
Autor: Bruno Herljević
