Neprofitna udruga Veteranke Zagreb trenutno broji 30 članica, a sastaju se dvaput tjedno na treninzima. Osim toga, kvartalno organiziraju druženja, slave rođendane članica i sudjeluju u različitim događajima, prenosi Večernji list.
Najveći problem im predstavlja pronalazak cipela jer nose brojeve i do 45, pa za njima tragaju i izvan granica. Mogu nositi štikle, ali tek kad obuju tenisice, tada se osjećaju kao da je sve na svojem mjestu.
Navečer obično “rasturaju” na terenu, a preko dana su u ulogama mame, supruge, uspješne poduzetnice, arhitektice, liječnice, agentice za nekretnine… Riječ je o košarkašicama, a neprofitna udruga Veteranke Zagreb, čije su članice, postoji od 1989. godine. Trenutno ima 30 članica, od kojih je najmlađoj 35, a najstarijoj 67 godina.
Sudjelovale su na natjecanjima po cijelom svijetu, ostvarile su brojne uspjehe, od kojih se uvijek rado prisjećaju onih u Grčkoj, Italiji, Njemačkoj, SAD-u, Srbiji, Sloveniji… Osvojile su sve medalje, čak i jednu zelenu, koju su im u Toskani dodijelili za četvrto mjesto.
Jedan od nedavnih “koraka naprijed” im je sponzorstvo Olimpijskog odbora koje su dobile zahvaljujući konstantnom djelovanju i brojnim aktivnostima, koje potvrđuje 69 pehara koje imaju u svojoj kolekciji. Velik je to uspjeh jer, smatraju, podrške u ženskim sportovima, a posebice u veteranskima, kronično nedostaje.
“Idemo korak po korak. Ekipa je super pa svojom energijom postižemo dobe rezultate. Najvažnije je sudjelovati, ali svako je natjecanje također prilika da budemo zajedno. Košarka nam je način da zaboravimo na probleme iz “realnog” života, da se opustimo, istrčimo i maknemo od svakodnevnog sivila” objašnjava članica Ana-Marija Ćosić za Večernji list.
“Vrijeme donesi svoje, ali s obzirom na sve, imamo malo ozljeda. Većinom su to uganuća i modrice, ništa ozbiljnije. Srećom, dvije su igračice i doktorice koje su ujedno i naš tim za spašavanje”, kaže Inga Lozić.
Jedna od njih je i Vanja Petrović koja je cijeli život radila kao liječnica zagrebačke hitne pomoći u Heinzlovoj. Sada ima 67 godina, a u Veterankama je gotovo cijeli život.
“Svi su se izmijenili, od svoje sam generacije ostala samo ja. Nekada sam igrala s Ružicom Meglaj Rimac, a vremena su bila drugačija. Danas cure mogu puno dulje igrati, a nekad im je karijera završavala u dvadesetima” kaže Petrović.
Njezine je cure iz tima, nadodaje, pomlađuju, a sve ih povezuje velika ljubav prema košarci.
